Sažetak | Kosti svojom čvrstoćom i izdržljivošću čine osnovu sustava za kretanje, omogućuju uspravan stav, štite unutarnje organe od vanjske traume, okružuju i zaštićuju koštanu srž, te služe kao izvor i spremište kalcija, fosfata i bikarbonata potrebnih za metaboličke procese u organizmu. Osteoporoza označava smanjenje mineralne gustoće kostju, gubitak koštane strukture, te promjene mikroarhitekture što rezultira krhkim kostima i većim rizikom od prijeloma. Osteoporoza se naziva još i "tiha epidemija“ zbog svoje neprimjetne simptomatologije. Mogu je izazvati brojni činitelji, a može biti primarna ili sekundarna. Smatra se da je najvažniji čimbenik u postanku ovog oblik osteoporoze smanjeno stvaranje, odnosno nedostatak estrogena kod žena ili testosterona kod muškaraca, hormona koji potiču aktivnost osteoblasta. Osteoporoza je dijagnosticirana kod manje od jedne trećine bolesnika. Prvi simptomi koji bi mogli ukazivati na osteoporozu su bol u leđima, smanjenje visine i deformacija kralježnice, dok bolesnik najčešće dozna za bolest tek nakon prijeloma kralježnice, kosti kuka ili radiokarpalnog zgloba. To su najčešća mjesta prijeloma, ali nisu iskjučeni ni drugi prijelomi kostiju. Bolest je češća kod žena nego kod muškaraca. Osteoporoza se potvrđuje dezintometrijom, kvantitativnim ultrazvukom, laboratorijskim pretragama i CAT skeniranjem. Liječenje osteoporoze provodi se nefarmakološkim i primjenom lijekova. Opće mjere podrazumjevaju poboljšanje prehrane (dovoljna količina kalcija i vitamina D), poticanje na tjelesnu aktivnost, preveniranje padova i educiranje pacijenata. Redovitim vježbanjem, zdravom prehranom, edukacijom i korištenjem fizikalnih terapija moguće je prevenirati dodatne ozljede, olakšati svakodnevne životne aktivnosti i poboljšati kvalitetu života. Fizioterapijski proces sastoji se od fizioterapijske procjene i intervencije te edukacije pacijenata o prevenciji od prijeloma. U ovom radu prikazani su fizioterapijski postupci koji se najčešće koriste kod osoba oboljelih od osteoporoze. |