U današnje moderno vrijeme koje podliježe brojnim izazovima moderne tehnologije uvelike je prepoznata promjena u kulturi komunikacije. Komunikacija u medicini je klinička vještina koja se uči, podučava i prakticira. Značenje komunikacije za zdravlje bolesnika posebno je važno. Komunikacija između zdravstvenih djelatnika i bolesnika mora biti usmjerena na stvaranje takvih međuljudskih odnosa koji će motivirati bolesnika za redovito obraćanje zdravstvenoj službi, za suradnju u liječenju bolesti i za pridržavanje zdravstvenih savjeta i uputa. Jedan od najvažnijih ishoda uspješne komunikacije je stjecanje poštovanja, a time i povjerenja bolesnika u liječnika i cijeli zdravstveni tim koji skrbi o njemu. Liječnik se mora znati suočavati s raznim osobnostima bolesnika te najsloženijim medicinskim i socijalnim situacijama, a može pružiti dobru skrb samo ako razumije bolesnika u njegovom osobnom životnom kontekstu. Komunikacijski uspješni djelatnici stvaraju smislene i dobre odnose s različitim strukturama ličnosti bolesnika i u različitim situacijama, uz odnos temeljen na razumijevanju i poštivanju ljudskog života i dostojanstva. Već prvi susret je put prema razvoju dobrog ili lošeg odnosa zdravstvenog djelatnika i bolesnika i sve njihove interakcije uključuju očekivanja s obje strane. Ako djelatnik ili bolesnik imaju nerealna i suprotstavljena očekivanja ili postoje drugi faktori koji ometaju dobru kliničku prosudbu onda se uspješan odnos nikada neće razviti. Dobrom komunikacijom s bolesnicima poboljšavamo njihovo zadovoljstvo liječenjem, suradljivost, smanjuju se patnje i strahovi.