Starenje je normalna fiziološka pojava i proces koji traje čitav život i u kojem čovjek doživljava stalne biološke, psihološke i socijalne promjene. Starost je stanje vezano uz određenu životnu dob te neizbježna pojava koja se prirodno odvija kod svih živih bića. Neprekidnog je trajanja i kao normalan slijed okolnosti, utječe na čovjekovu promjenu kako sa biološkog tako i sa psihološkog i socijalnog aspekta. S obzirom da je većinski dio današnje populacije stanovništva starije životne dobi, razvija se grana medicine koja se bavi upravo tom skupinom, a nazivamo je gerijatrijska medicina. Gerontologija proučava sam proces starenja, a gerijatrija se bavi liječenjem poremećaja i bolesti kod starijih osoba. U gerijatrijskoj rehabilitaciji starija osoba se uključuje u procese fizikalne terapije, kineziterapije (terapije vježbom), radne terapije, logopeda. Radni kapacitet starenjem se smanjuje za 25-30 % a označava smanjenu sposobnost rada. Radni kapacitet definiran je nizom čimbenika koji uključuje funkcije srčano-žilnog, mišićno-koštanog i dišnog sustava. Starenjem dolazi do gubitka elastičnosti, podražljivosti mišića te je smanjen broj miofibrila. Ujedno dolazi do gubitka vezivnog tkiva te porasta masnoga tkiva, kao i senilne ili postmenopauzalne osteoporoze te poremećaja propriocepcije. Starenje također uzrokuje i promjene u kardiovaskularnom i respiratornom sustavu. Degenerativne promjene uzrokovane prirodnim starenjem vidljive su na kralježnici te velikim zglobovima kao što su kukovi, koljena i ramena. Pritom su prvi simptomi bol i oteklina zglobova te smanjena pokretljivost i funkcionalna sposobnost. Umjerena tjelesna aktivnost i redovita tjelovježba imaju bitnu ulogu u prevenciji nastanka nekih bolesti kod starijih osoba kao što su primjerice moždani udar, respiratorne i srčane smetnje te bolni zglobovi. Problem funkcionalne ovisnosti u aktivnostima svakodnevnog života i faktora pristupačnosti životne okoline može utjecati na kvalitetu života starijih.