Lateralni epikondilitis, obično poznat kao teniski lakat, jedna je od najčešćih lezija koje utječu na funkciju ruke. Primarna uloga čitavoga gornjeg ekstremiteta, ramena, nadlaktice, lakta, podlaktice i ručnog zgloba jest postavljanje šake u prikladan položaj za obavljanje nekog rada, a kao krajnji dio ruke istodobno je i osjetni organ. Kada uzmemo u obzir velik broj anatomski važnih struktura u području šake, ručnog zgloba, podlaktice i lakta te njihovu zadaću u radnim i sportskim aktivnostima, logična je visoka učestalost sindroma prenaprezanja. Mnoge tehnike i planovi liječenja korišteni su za smanjenje boli pacijenata i povećanje njihove funkcije i snage. Fizioterapeut može koristiti jedan ili više postupka mjerenja i testova u svrhu prepoznavanja oštećenja, funkcionalnog ograničenja ili onesposobljenja te identifikacije lateralnog epikondilitisa. Fizioterapijska procjena se provodila na inicijalnom testiranju i završnom mjerenju, po završetku terapija od šest tjedana. Testovi koji su se provodili u ovom istraživanju su DASH upitnik, Vizualna analogna skala boli (VAS) i mjerenje snage mišića (dinamometar). Funkcionalnom pregledu cilj je određivanje neovisnosti u izvedbi svakog pojedinog zadatka, na temelju rezultata procjene, fizioterapeut i pacijent zajednički analiziraju dobivene rezultate i postavljaju realne ciljeve fizioterapijskog tretmana i očekivanja pacijenta. Izrađuje se plan i program fizioterapije kojim je moguće ostvariti postavljene ciljeve. Fizioterapeutska intervencija sadržavat će ekscentrične, koncentrične vježbe, ultrazvuk, te istezanje. U istraživanju se procijenila učinkovitost terapije ekscentričnim vježbama u odnosu na koncentrične vježbe u liječenju pacijenata s lateralnim epikondilitisom. Istraživanje je dalo dokaze koji podupiru korištenje terapije ekscentričnim vježbama i koncentričnim vježbama u liječenju pacijenata s lateralnim epikondilitisom. Pokazale su se kao učinkovit, neinvazivni tretman za pacijente s kroničnim lateralnim epikondilitisom. Terapija ekscentričnim vježbama nije značajno povećala mobilnost i mišićnu snagu u laktu, te nije značajno smanjila bol kod pacijenata s lateralnim epikondilitisom, u odnosu na pacijente koji su vježbali koncentrične vježbe. Nije bilo značajnih razlika između dvije promatrane metode liječenja. Rehabilitacija sindroma prenaprezanja daje odlične rezultate i važno je da se odradi kvalitetno i do kraja, međutim još veći naglasak trebao bi se staviti na prevenciju, a njezin početni i možda najvažniji čimbenik je edukacija.