Kronična bubrežna bolest (KBB) jedan je od vodećih javnozdravstvenih problema sa značajnim porastom broja pacijenata svake godine. To je sindrom obilježen progresivnim i trajnim oštećenjem svih funkcija bubrega: ekskrecijske, metaboličke i endokrine. Kao vodeći uzroci u razvijenim zemljama spominju se dijabetička i hipertenzivna nefropatija. Bubrežna bolest može napredovati u kronično bubrežno zatajenje kroz nekoliko stadija, sve dok ne dostigne zadnji stadij kada je potrebno nadomještanje bubrežne funkcije metodama kao što je hemodijaliza, peritonejska dijaliza te na kraju transplantacija bubrega.Metoda liječenja terminalnog stadija kroničkog bubrežnog zatajenja kao metoda koja se najčešće upotrebljava je peritonejska dijaliza.Ta metoda provodi se izmjenama tekućine u trbušnoj šupljini,a temelji sena difuziji tvari kroz peritonejsku membranu iz krvi u otopinu za dijalizu koja senalazi u trbušnoj šupljini te predstavlja kućni način liječenja u kojoj bolesnik aktivno sudjeluje na poslu i kod kuće.Prilikom liječenja ovom vrstom dijalize postoji rizik od infekcije trbušne šupljine koja je vodeći uzrok zatajenja metode i prestanka liječenja.U ostale komplikacije spadaju umor,samanjena psihofizička sposobnost,strah od izvođenja samog postupka te depresija.Edukacija bolesnika prije liječenja dijalizom trebala bi biti osnova u skrbi za pacijente s KBB. Provođenje takvih sistematiziranih edukacijskih programa zahtjeva multidisciplinarni tim koji aktivno surađuje s pacijentima u programu. Cilj edukacijskih programa je informirati pacijente i obitelj o samoj bolesti i o načinima liječenjate ih na taj način aktivno uključiti u odabir terapije koja najbolje odgovara njihovom stanju. Glavna zadaća medicinske sestre je rano uočavanje problema i komplikacija u bolesnika te edukacija za samostalno provođenje peritonejske dijalize i proces samozbrinjavanja.