Općenito se vjeruje da je sestrinstvo humani poziv u kojem nema mjesta za sukobe. Međutim, sve intenzivniji način života, globalna kriza koja za sobom povlači nedostatak sredstava za rad, a time i nemogućnost pružanja adekvatne zdravstvene skrbi, unatoč znanju i želji, dovodi do stresa i sukoba na svim razinama. Stoga su medicinske sestre, a posebno sestre menadžeri, primorane naučiti prepoznati uzroke potencijalnih sukoba, kao i strategije upravljanja i rješavanja istih. Osim toga, od njih se svakodnevno zahtijeva da upravljaju i reguliraju svoje emocije, da pokažu ili da se potrude doživjeti emocije koje u tom trenutku ne osjećaju. To je osnova emocionalnog rada u sestrinstvu, jer svjesno upravljanje emocijama može biti izuzetno naporno, a pokazalo se i da je povezano sa sagorijevanjem na poslu. U suočavanju s ovim izazovima važnu ulogu ima emocionalna inteligencija, što su potvrdila i istraživanja koja su pokazala da postoji pozitivna povezanost između nekih elemenata emocionalne inteligencije (kao što su empatija, rješavanje problema, interpersonalni odnosi i samosvijest) i sestrinske profesionalnosti te uspješnosti u obavljanju zadataka. Cilj istraživanja bio je ispitati odnos percepcije sukoba i emocionalnog rada kod medicinskih sestara i tehničara Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević u Zagrebu. U tom smislu trebalo je utvrditi obilježja sukoba koje doživljavaju na svom radnom mjestu, utvrditi sudionike, izvore i intezitet sukoba te načine njihovog rješavanja. Nadalje je cilj bio ispitati odnos obilježja sukoba i emocionalnog rada koje radno mjesto postavlja pred njih te obje varijable usporediti sa socio-demografskim karakteristikama sudionika. Rezultati su pokazali da velika većina sudionika percipira sukob kao izrazito destruktivnu pojavu, uz koju vežu agresivnost, neprijateljstvo, svađu i vrijeđanje, dok svega mali postotak sudionika vidi kod sukoba konstruktivnu stranu tj. otvoreno iskazivanje svojeg mišljenja, neslaganja i nezadovoljstva. U skladu s tim, sudionici se nikad ili vrlo rijetko sukobljavaju, bilo s nadređenima, podređenima ili s pacijentima i rodbinom. Sukobi prečesto nastaju zbog različitih osobnih vrijednosti, a gotovo marginalno iz profesionalnih razloga. Istovremeno, većina sudionika smatra se uspješnima ili vrlo uspješnima u konstruktivnom rješavanju sukoba. Više se sukobljavaju oni s dužim radnim stažem te muški sudionici u odnosu na ženske, dok oni sa srednjom stručnom spremom ulažu više truda u emocionalni rad u odnosu na one s višom ili visokom stručnom spremom.