Križobolja predstavlja jedno od najčešćih bolnih stanja kod odrasle, radno aktivne populacije. Najčešća je muskuloskeletna bolest i vodeći uzrok kronične nesposobnosti. Definirana je kao bol, mišićna napetost i nelagoda u području tijela između donjega rebrenog luka i donje glutealne brazde, sa širenjem u nogu ili bez. Bol se pojavljuje postupno ili naglo i najčešće se ponavlja. Dugotrajno sjedenje i nepravilan položaj pri sjedenju, pogrbljeno držanje, kronični stres, nepravilna obuća, nedovoljna tjelesna aktivnost ili težak fizički rad samo su neki od uzroka križobolje. Vrlo je malo bolesti i bolnih stanja koji imaju toliko čimbenika rizika kao što ih ima križobolja. Uz klinički pregled dijagnosticiranje križobolje temelji se na radiološkoj obradi, koja uključuje različite metode. Možemo ju podijeliti na specifičnu, kojoj je uzrok neka destruktivna bolest ili neurološki deficit uzrokovan, primjerice hernijom intervertebralnog diska, i nespecifičnu, kojoj se ne može naći uzrok. S obzirom na dužinu trajanja, križobolju se dijeli na akutnu, trajanja do 3 mjeseca i kroničnu, duže od 3 mjeseca. Pacijenti za vrijeme trajanja križobolje osjećaju bol koja narušava kvalitetu života i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Klasično liječenje križobolje započinje primjenom lijekova. Analgetski učinak nesteroidnih antireumatika ostvaruje se primjenom visokih doza lijeka. Cilj fizioterapijske procjene je u potpunosti prepoznati simptome koji uzrokuju disfunkciju kod pacijenta evaluacijom subjektivnih i objektivnih nalaza, utvrđivanju glavnog problema i ciljeva te izradi terapijskog plana i programa. Liječenje treba započeti odmah nakon postavljene dijagnoze. Kako je onesposobljenost rezultat interakcije individualnog statusa aktivnosti i pacijentove okoline, križobolja se zbog epizoda pogoršanja i poboljšanja ne može smatrati statičkim fenomenom, jer različito utječe na mogućnost svakodnevnog funkcioniranja. Edukacija pacijenata utječe na ishod liječenja, ona uključuje informacije o bolesti, poticanje korisnih oblika aktivnosti, a izbjegavanje težih i nepravilnih statističkih i dinamičkih opterećenja. Preporučuje se primjena ortoze u akutnoj križobolji, dok kod kronične boli nema za sada znanstveno potvrđene učinkovitosti. Cilj rada je dobiti uvid o kvaliteti života nakon rehabilitacije križobolje, prisustvu boli, jačini boli, povezanosti boli s aktivnostima svakodnevnog života, odnosno u smanjenju boli ili prestanku bolnosti i teškoća u obavljanju uobičajenih svakodnevnih aktivnosti kod pacijenata s križoboljom. Istraživanje je provedeno na jednoj grupi ispitanika prije i nakon rehabilitacije. Prema ovom istraživanju dokazano je kako postoji statistički značajna razlika u kvaliteti života prije i nakon terapije križobolje. Također utvrđeno je da postoji statistički značajna razlika u zadovoljstvu zdravljem prije i nakon terapije. Istraživanje nam pokazuje da postoji statistički značajna razlika u boli prije i nakon terapije. Kod prevencije križobolje preporučuje se svakodnevno vježbanje da bi se očuvala snaga mišića trupa i pokretljivost kralježnice. Posebno treba paziti na dodatna opterećenja kralježnice prilikom nošenja i podizanja tereta, te je poželjno izbjegavati dulje sjedenje i stajanje.