Gospodarenje otpadom u Hrvatskoj regulirano je mnogim zakonima i pravilnicima, no potrebno je pratiti i sanitarne propise koji se indirektno primjenjuju. U radu se prikazuje podjela otpada prema vrsti te se ukazuje na zakonodavstvo u području gospodarenja otpadom. Procjedne vode odlagališta, zrak te utjecaj odlagališta na zdravlje ljudi najznačajnije su poveznice utjecaja odlagališta na okoliš. Odlagalište otpada ima tijek izgradnje podijeljen u 4 faze, a bitno je osim kvalitetne izgradnje, pratiti njegov rad te utjecaj na okoliš. Izbor lokacije prva je faza izgradnje odlagališta otpada, projektiranje i gradnja čine drugu fazu. Treća faza je sama upotreba odlagališta dok je zatvaranje četvrta faza. Za okoliš je osobito važan utjecaj ne sanitarnih odlagališta te njihova sanitacija i rekultivacija. Ne sanitarna odlagališta otpada se mogu sanirati na dva načina: ex -situ i in-situ metodom. Ex- situ je metoda u kojoj se kompletni otpadni materijal i tlo koje je zagađeno sa filtratom premještaju na novu, uređenu lokaciju. Kod sanacije odlagališta in-situ metodom otpadni materijal i zagađeno tlo se fizički ne premještaju nego ostaju na istoj lokaciji. Sav otpadni materijal i tlo zagađeno filtratom potrebno je hermetički zatvoriti te na taj način ih izolirati od okoline. Sanitarni se propisi na odlagališta otpada primjenjuju indirektno i sadrže plan provođenja DDD mjera. Obzirom da su odlagališta otpada specifične građevine u kojima je teško kontrolirati rast i razvoj mikroorganizama, te pojavu i razmnožavanje insekata, glodavaca i ptica kao mogućih prijenosnika bolesti, potrebno je provoditi obvezatne DDD mjere.