Sažetak | Tema ovog završnog rada je Fizioterapija kod djece s ADHD-om. Rad će opisati poremećaj ADHD-a, njegovu dijagnostiku, epidemiologiju, etiologiju, terapiju medikamentima te naposljetku fizioterapiju, njezine oblike procjene i intervencije. Ovaj poremećaj karakteriziraju motorički, proprioceptivni, kognitivni i bihevioralni poremećaji koji otežavaju normalni razvoj djeteta. Kao najveći popratni motorički problem kod djece s ADHD-om opisan je razvojni koordinacijski poremećaj koji zahvaća 30% do 50% djece sa ADHD-om, a takva djeca se smatraju nespretnima, te njihovi motorički problemi imaju ozbiljan utjecaj na njihov svakodnevni život. Liječenje ADHD-a zahtjeva multidisciplinarni pristup, odnosno mora uključivati medicinsku, psihološku, obrazovnu i socijalnu podršku, poštujući individualni pristup. Fizioterapija kao oblik terapije u liječenju ADHD-a je postala popularna tek u posljednje vrijeme, jer su novije studije pokazale da tehnike koje tretiraju tijelo pridonose mnogo u napretku mentalnog zdravlja. Najvažniji oblik fizioterapijske intervencije je senzorna integracija što je zapravo neurobiološka aktivnost unutar tijela koja omogućava mozgu da organizira osjete, daje im smisao, jer samo kad su te senzacije organizirane i integrirane mozak ih može upotrijebiti za kretanje, učenje i ponašanje. Previše ili premalo senzornih informacija može uzrokovati lošu motoričku koordinaciju, neprestano kretanje, nepažnju i impulzivno ponašanje koje dovodi do sveukupnog poremećaja funkcioniranja u obitelji, školi, životnim vještinama, socijalnim aktivnostima i nemogućnosti razvoja self koncepta. Osim senzorne integracije, kao oblici fizioterapijske intervencije spominju se hipoterapija, muzikoterapija, neurofeedback i NNT, a neki od komplementarnih oblika liječenja su Watsu metoda i joga. |