U ovom radu riječ je o primjeni radiokirurgije u liječenju malignih bolesti. Maligne bolesti su jedan od najčešćih uzroka smrti, odmah iza bolesti srca i krvnih žila, a radiokirurgija je jedna od najnovijih metoda u liječenju istih. U prvom dijelu navedena je epidemiologija malignih bolesti u Republici Hrvatskoj te načini liječenja koji se koriste. Kirurško liječenje, kemoterapija i radioterapija su najčešći oblici liječenja koji se koriste te su oni opisani opširnije. Također ima riječi o ostalim pristupima koji se koriste manje ili više, a to su hormonska, laserska, fotodinamička terapija, gensko liječenje tumora te hipertermija. U drugom dijelu rada opisan je razvoj radiokirurgije od 50ih godina 20. stoljeća, kada ju je utemeljio poznati švedski neurokirurg dr. Lars Leskell, pa sve do danas. Navedeni su i opisani nužni dijagnostički postupci koji prethode samom procesu liječenja radiokirurgijom, a to su ultrazvuk (UZV), kompjuterizirana tomografija (CT), magnetska rezonanca (MR), pozitronska emisijska tomografija (PET) te neizostavna patohistološla i citološka dijagnostika. Nadalje, zbog povezanosti radiokirurgije s radioterapijom opisuju se razlike te dvije metode liječenja. Na kraju je objašnjena uloga radiološkog tehnologa, koji je neizostavan član radiokirurškog tima.