Uvriježeno je mišljenje kako je psorijatični artritis relativno blagog i nekompliciranog tijeka, ali su nedavna istraživanja pokazala da kod manjeg, ali ipak značajnog broja oboljelih dolazi do oštećenja zglobnih struktura i do razvoja deformiteta, koji s vremenom progrediraju i dovode do smanjenja funkcionalne sposobnosti. Nastup kožne bolesti i artritisa uglavnom se javlja odvojeno. Kod većine oboljelih od psorijatičnog artritisa, psorijatične promjene na koži i noktima nastupaju prije pojave zglobnih simptoma, stoga se oboljeli niti ne upućuje na fizioterapiju prije no što nastupe promjene na zglobu i/ili zglobovima. Pravodobna i pravilna dijagnoza dijelom izostaje i zbog velikog spektra različitih manifestacija bolesti. Psorijatični artritis je kronična upalna artropatija, recidivirajućeg karaktera, koja se manifestira bolom i zakočenošću u zahvaćenim zglobovima. Podjela po Mollu i Wrightu razlikuje: oligoartikularni oblik, klasični oblik odnosno asimetrično zahvaćanje distalnihinterfalangealnih zglobova s promjenama na noktima i falangama, mutilirajući oblik sa teškom osteolizom falangi, simetrični poliartritis sličan reumatoidnom artritisu i psorijatičnispondiloartritis koji zahvaća aksijalni skelet i sakroilijakalne zglobove slično kao kod ankilozantnog spondilitisa. Prognoza je nesigurna i često loša zbog opsežnih deformacija i kožnih promjena. U liječenju je osim medikamentozne terapije, od izuzetne važnosti i fizikalna terapija. Fizioterapeut pravilnom procjenom utvrđuje početno stanje bolesnika i procjenjuje njegove subjektivne i objektivne mogućnosti, koristeći se stečenim znanjem i dostupnim mjernim instrumentima. Upoznaje bolesnika s kratkoročnim i dugoročnim ciljevima, informira ga o tijeku bolesti i eventualnim mogućim komplikacijama i na koji način spriječiti komplikacije. Upućuje bolesnika na važnost redovitog vježbanja i održavanja tjelesne aktivnosti, te svim dostupnim fizioterapijskim postupcima. Od fizioterapijskih postupaka kod psorijatičnog artritisa primjenjuju se tople ili hladne procedure, ovisno radi li se o fazi egzarcerbacije ili fazi remisije. Za smanjenje bola mogu se primjenjivati interferentne struje i TENS, laser, ultrazvuk, magnetoterapija i neizostavni dio rehabilitacije bolesnika s upalnim reumatskim bolestima- balneoterapija. Najbitnije je bolesnika naučiti da svakodnevnim vježbama mišićnog kondicioniranja, kardiorespiratornog treninga i istezanja, povećava i održava opseg pokreta i spriječava onesposobljenost.