Kemoterapija podrazumijeva upotrebu posebnih lijekova u liječenju raka. Kemoterapija se može primjenjivati samostalno, kao jedino liječenje ili u kombinaciji sa kirurškim zahvatom i/ili radioterapijom. U kemoterapiji koristi se niz lijekova različitih svojstava i djelovanja, najpoznatijih pod zajedničkim nazivom citostatici. Citostatici se najčešće daju u obliku lijeka rastopljenog u infuziji, injekcija ili tableta. Za svaku pojedinu zloćudnu bolest postoje ispitane kombinacije jednog, dva ili više lijekova koji se primjenjuju u točno određenim omjerima količina i vrsta, kao i u zadanim vremenskim razmacima (intervalima). Ponekad se primjenjuje samo jedan lijek (monokemoterapija) ali je češća kombinacija dvaju ili više lijekova (polikemoterapija). Jedna od neželjenih posljedica primjene citostatske terapije je nuspojava na lijek. Nuspojava je štetni i neželjeni učinak koji je posljedica djelovanja lijeka ili druge vrste intervencije. Popratni neželjeni učinci kemoterapije ne javljaju se kod svih bolesnika. Neki su zacijelovrijeme terapije sposobni normalno obavljati sve svoje dnevne i radne zadaće. Kod drugih se javljaju smetnje, ali većina od njih može se spriječiti ili ublažiti drugim lijekovima. Posebna se pažnja uvijek pridaje kontrolama koštane srži u kojoj se stvaraju krvna tjelešca. Najpoznatije i najčešće popratne pojave su mučnina i povraćanje, te opadanje kose. Intervencije medicinske sestre usmjerene su na prevenciju malignih bolesti, pomoć pri njihovom ranom otkrivanju putem provođenja edukativnih programa, rješavanje sestrinskih problema koji se javljaju pri dijagnostičkim postupcima, liječenju i tijekom oporavka oboljele osobe i ponovnom uspostavljanju svakodnevne rutine osobe. Posebno područje predstavljaju i intervencije usmjerene ublažavanju nuspojava lijekova, između ostalog i kemoterapije.