Transplantacija slobodnog kožnog presadka (transplantata) indicirana je kod bolesnika s opeklinama i defektima kože, cilj rada je opisati intervencije medicinske sestre u pripremi bolesnika za transplantaciju te u poslijeoperacijskom tijeku liječenja, praćenje presadka i prevenciju infekcije. Koža, integumentum communae, pokriva površinu tijela te obavlja mnoštvo životno bitnih zadaća, pa govorimo o kožnom organu. Površina kože zaprema oko 1,5 do 2 četvorna metra (m2), što ovisi o uzrastu i tjelesnoj sazdanosti (konstituciji), a u žena je malo opsežnija nego u muškaraca. Transplantacija (presađivanje) je prenošenje tkiva ili organa od jednog živog bića (čovjeka ili životinje) na drugo ili s jednog mjesta na drugo individuuma. Tkivo ili organ koji se presađuje nazivamo transplantat. U slučaju velikih ozljeda (npr. opekline) ili pojedinih kirurških zahvata (odstranjenje tumora) ostaje rana sa manjkom kože. Takve se rane ne mogu zatvoriti direktnim spajanjem rubova kože, a ranu treba zatvoriti zbog normalnog i što bržeg cijeljenja jer se time prevenira infekcija i nastajanje velikog ožiljka. Zbog toga se kod takvih rana, odnosno defekata koristimo plastično–rekonstrukcijskim zahvatima (najčešći je postavljanje slobodnog kožnog transplantata). Postavljanje kožnih transplantata se može učiniti kao primarni zahvat, odgođeni primarni zahvat i sekundarni zahvat. Zdravstvena njega bolesnika s transplantacijom slobodnog kožnog presadka uključuje opću i neposrednu prijeoperacijsku pripremu bolesnika i poslijeopracijsku zdravstvenu skrb. Opća i neposredna prijeoperacijska priprema bolesnika usmjerena je na smanjenje anksioznosti, straha, i zabrinutosti, usvajanje poželjnog ponašanja, smanjenju bakterijske flore i edukaciji bolesnika. Poslijeoperacijska zdravstvena njega je usmjerena na otklanjanje tjelesnih simptoma, praćenje općeg stanja bolesnika u ranom i kasnom poslijeoperacijskom tijeku, uočavanje simptoma eventualnih poslijeopercijskih poteškoća i komplikacija te provođenje intervencija koje su usmjerene ka prevenciji nastanka poslijeopercijskih komplikacija, poboljšanju općeg stanja bolesnika, uklanjanju ili smanjenju intenziteta poslijeopercijskih poteškoća kao što su bol, mučnina, povraćanje, štucavica, prevenciji infekcije te edukaciji bolesnika.