U ovom radu opisano je akutno bubrežno zatajenje koje se danas najčešće javlja u sklopu složenih sindroma poput sepse i višestrukog zatajenja organa. Prikazana je normalna funkcija bubrega u organizmu te što se događa kada dođe do zatajenja te iste funkcije. Definiranje pojma akutne ozljede bubrega je opisano prema međunarodno priznatim dijagnostičkim i klasifikacijskim kriterijima bubrežnog zatajenja. Nabrojane su i opisane danas dostupne tehnike nadomještanja bubrežne funkcije dijalizom (intermitentna hemodijaliza, peritonejska dijaliza, kontinuirane metode nadomještanja bubrežne funkcije, hibridna hemodijaliza). Naglasak je stavljen na kontinuirane metode bubrežnog nadomjesnog liječenja koje se prvenstveno provode u jedinicama intenzivnog liječenja. Metode kontinuirane nadoknade bubrežne funkcije razlikuju se s obzirom na krvožilni pristup, uporabu difuzije ili konvekcije u čišćenju krvi (ili kombinaciju obiju metoda), kao i prema mjestu u izvantjelesnom optoku na kojem se dodaje nadomjesna tekućina. Postupci kontinuiranog liječenja akutnog bubrežnog zatajenja imaju niz prednosti koje uključuju poboljšanu hemodinamsku stabilnost, uravnoteženje tekućine u organizmu, postupno odstranjenje ureje, uklanjanje posrednika sepse i mogućnost neograničene parenteralne prehrane. Među najznačajnije nedostatke i do danas neriješene probleme metoda za kontinuirano liječenje spadaju potreba za trajnom primjenom antikoagulansa, značajni gubitci aminokiselina, vitamina, oligominerala, kalija, fosfata i nekih lijekova, kao i vrlo ograničena pokretljivost bolesnika. Prednosti metoda kontinuiranog liječenja mogle bi teorijski rezultirati boljim ishodom liječenja vrlo teških bolesnika s akutnom ozljedom bubrega. Intervencije medicinske sestre kao ravnopravnog člana tima u liječenju ovih teških bolesnika su prikazane kroz sestrinske dijagnoze i sestrinsko medicinske probleme.