Neurorazvojne poteškoće definirane su kao skupina teških kroničnih stanja uzrokovanih mentalnim i/ili fizičkim oštećenjima. Ta su oštećena najčešće posljedica problema prisutnih prilikom poroda ili tijekom same trudnoće, u intrauterinom razvoju. Neurorazvojne poteškoće stvaraju velike probleme osobama koje ih imaju. Otežavaju aktivnosti svakodnevnog života: uzrokuju poteškoće u govoru, motoričkim funkcijama te kognitivnim funkcijama. Često znaju biti prisutne kod djece u obliku cerebralne paralize, epilepsije, autizma, ADHA-a, odstupanja u mentalnom razvoju, oštećenja vida i sluha, cerebralnih smetnji kretanja, Downovog sindorma... Usporeni motorički razvoj, povišen ili snižen mišićni tonus (hipertonus i hipotonus) prvi su pokazatelji da je mozak djeteta pretrpio neku traumu. Već u ranoj fazi djetinjstva roditelji mogu prepoznati odstupanja od normalnog razvoja. Iako je kod prerano rođene djece tolerirano blaže zaostajanje u razvoju, roditelji trebaju potražiti stručnu pomoć ako dijete ne može sjediti, puzati ili hodati. Osim nepravilnog motoričkog razvoja kojega može uočiti i nestručno oko, iznimno je važno kontinuirano pratiti cjelokupni razvoj djeteta s neurorizikom iz razloga što se stvarne posljedice traume mogu uočavati i pronalaziti i nakon što dijete svlada prve korake i ne moraju biti vezane samo uz motorički razvoj. U slučaju ranih ozljeda mozak koristi svoje svojstvo plastičnosti u svrhu obnavljanja ili prevencije oštećenja pojedinih funkcija. Međutim, oštećena funkcija neće se razviti bez vanjske stimulacije. Stoga je nužna bogata i strukturirana okolina koja će omogućiti modeliranje razvoja i maksimiziranje djetetovih potencijala. Iz tog je razloga bitno uvesti nove tehnologije u metode fizioterapijske procjene kod djece s neurorazvojnim poteškoćama kako bi samu procjenu djeci učinili zanimljivijom, a fizioterapeutima olakšali posao i omogućili bolju suradnju djece.