Lijekovi su tvari koje se kod čovjeka primjenjuju zbog prevencije ili liječenja bolesti. Razvoj lijekova je tijekom povijesti bio vrlo dugotrajan. Lijekovi se razlikuju po podrijetlu, obliku, te načinu i putu primjene, a u organizam se mogu unijeti enteralno i parenteralno. Svaka primjena lijeka može izazvati neželjenu nuspojavu koja može štetno utjecati na pacijenta. Kod primjene lijeka su vrlo česte pogreške izazvane brojnim čimbenicima poput umora, nesigurnosti, neznanja i sličnog. Medicinska sestra mora poznavati svaki način primjene lijeka, upoznati se sa njegovim mogućim nuspojavama te pridržavati se osnovnih pet pravila i tri provjere pri primjeni lijeka. Na taj način će se održati sigurnost pacijenta tijekom liječenja. Sigurnost pacijenta se povećava adekvatnom komunikacijom, razumijevanjem faktora uključenih u mogućnost nastanka pogreške, izbjegavanjem okrivljavanja drugih kada nastane pogreška, prakticiranjem evidence based care, održavanjem kontinuiteta tijekom skrbi, spoznajom bitnosti brige za sebe te svakodnevnim djelovanje prema moralnim načelima. Kod primjene lijekova, kod pacijenta se također primjenjuje holistički pristup, dakle pacijent je u središtu liječenja i vrlo je bitno postići veliku razinu sigurnosti, stoga je uloga medicinske sestre usmjerena na savjestan i odgovoran način rada. Rad medicinske sestre je također usmjeren na poboljšanje kvalitete liječenja lijekovima, što se postiže pridržavanjem određenih normi. U procesu zdravstvene njege su vrlo bitni procjena i sestrinske dijagnoze koje uvelike pomažu u prevenciji neželjenih događaja uzrokovanih primjenom lijekova.