Starenje je prirodan proces koji nas prati tokom života i u kojem dolazi do promjena na svim organima i organskim sustavima. Razlikujemo normalno starenje (dovodi do promjena u tijelu i umu), patološko (zbog bolesti i brzog propadanja organizma) i optimalno starenje (osoba izbjegava sve ono što ubrzava proces starenja i tako iskoristi preostalo zdravlje). Ne postoji jedna, jedinstvena teorija starenja. Starenje djeluje na čovjekovu vanjštinu i na organe te na taj način neposredno djeluje na životne funkcije. Posredno, vanjski znakovi starenja imaju psihološko djelovanje na duševni život osobe, bez obzira koliko oni ometaju životne funkcije. Starost povezujemo s kronološkom dobi. Prema SZO, starost dijelimo na raniju, srednju i duboku starost. U starosti dolazi do brojnih promjena u fizičkom izgledu, unutarnjim organima i psihičkim procesima. Brojne promjene na krvnim žilama središnjeg živčanog sustava i moždanih ovojnica te slabija prokrvljenost moždanog tkiva, mogu pogodovati nastajanju psihičkih poremećaja. I kod blažih vaskularnih lezija vide se psihičke reakcije. Sve to ne mora utjecati na normalan život, jer većina sposobnosti i vještina ostaje sačuvana ili je neznatno promijenjena, a životno iskustvo omogućuje adekvatnu prilagodbu. Razna psihološka istraživanja starenja pokazuju postojanje dva neovisna oblika psihičkih promjena u starosti. To su psihičke promjene koje su određene biološkim procesima starenja (senilna demencija, aterosklerotična demencija, amnestički sindrom, konfuzna stanja akutnog, delirijskog tipa) i promjene koje nastaju kao reakcija osobe na te promjene (depresija, manične reakcije, paranoidne reakcije, hipohondrija, anksioznost, ovisnosti, krizna stanja). Svaki pojedinac se različito prilagođava promjenama. U toj prilagodbi ističu se odnos okoline prema starijim osobama i zahtjevi koje ta okolina stavlja pred te osobe. Poznavanje toga neophodno je za prevenciju psihičkih promjena u starijoj dobi. Zbog dužeg životnog vijeka, porastao je broj starih ljudi. To predstavlja problem i za sustav zdravstva i za zdravstvenu njegu, a time i za medicinsku sestru koja je njen nosilac. Promjenom stanja mijenjaju se i sestrinske intervencije. Sestra mora razmišljati o udovoljavanju osnovnih ljudskih potreba. Ona brine o prehrani, kretanju, uzimanju lijekova, procjenjuje mentalno zdravlje. Također treba voditi računa o edukaciji kako stare osobe, tako i njegove okoline.