Suvremeno društvo nezamislivo je bez prisustva polimernih materijala. Upotrebni predmeti, obuća, odjeća, prijevozna sredstva, građevinski materijali te sredstva za ljudsku komunikaciju napravljeni su od različitih vrsta polimera. Čovjek od davnina koristi prirodne polimerne materijale kao što su koža, vuna i drvo. Raznovrsnost svojstava i pristupačna cijena omogućili su masovnu proizvodnju proizvoda dostupnih široj javnosti. Primjena polimera zastupljena je u svim područjima ljudske materijalne djelatnosti i sveprisutna u uporabi u svakodnevnom životu te je i korist koju dobivamo od njihove uporabe iznimno velika. U radu su opisani osnovni prirodni polimeri, a to su nukleinske kiseline, proteini i polisaharidi. Nukleinske kiseline možemo pronaći u biljnom i životinjskom svijetu. S druge strane imamo proteine i polisaharide koji su podijeljeni na temelju biljnog i životinjskog podrijetla. Polisaharidi biljnog podrijetla su celuloza i škrob, a životinjskog hitin i kitozan, te ksantan guma. Proteini na bazi biljnog podrijetla su gluten pšenice i proteini soje, a na bazi životinjskog podrijetla su kolagen i želatina. Za svaki prirodni polimer naveden je njegov izvor, sastav, struktura i uporaba s ciljem da spoznamo koliko smo zapravo okruženi prirodnim polimerima, a da toga možda nismo niti svjesni. Rad sadržava pregled širokoprimjenjivih polimera u najznačajnijim industrijskim granama, poput prehrambene industrije. Medicina zauzima posebnu pažnju jer ta grana ima najbržu stopu rasta u primjeni polimernih materijala.