Završni rad posvećen je temi zdravstvena njega bolesnika s epilepsijom. Epilepsija je jedno od najčešćih neuroloških bolesti današnjice koja zbog svojih karakteristika predstavlja ozbiljan medicinski i socijalni problem. Ljudi su puni predrasuda prema ljudima koji boluju od epilepsije što utječe na njihov život. Osjećaju se diskriminirano, s manjim osjećajem vrijednosti, kao što je socijalna isključenost koja je posljedica negativnih stavova drugih prema osobama s epilepsijom i stigmatizacija zbog koje te osobe imaju problema u školi, braku, radnom mjestu ili sa samim zapošljavanjem. Zbog nedovoljne informiranosti velik broj ljudi misli da je epilepsija zarazna ili psihička bolest, no to su ljudi koji normalno mogu funkcionirati u društvu i normalno obavljati svoj posao. Epilepsiju je potrebno liječiti od samog početka jer svaki napadaj oštećuje mozak. Kada se na vrijeme započne liječenje i odabere idealan antiepileptik, 74% bolesnika može živjeti bez napadaja. Postoji nekoliko vrsta liječenja, ali one ovise o vrsti epilepsije. Potrebne su redovite liječničke kontrole kako ne bi došlo do češćih napadaja jer se lijekovi mogu mijenjati nakon nekog vremena. Uspjeh liječenja ovisi o tome koliko će osoba sudjelovati i hoće li koristiti propisane lijekove. Zato je važna karika u svemu tome medicinska sestra. Medicinska sestra treba imati profesionalan, ali prije svega holistički pristup svakom pacijentu. Samim pristupom pridobit će pacijenta i njegovu obitelj za suradnju i to će olakšati svaki vid edukacije. Edukacija bolesnika s epilepsijom i njegove obitelji jedna je od mnogobrojnih intervencija koje provode medicinske sestre s ciljem postizanja što veće samostalnosti bolesnika i omogućavanja što bolje kvalitete života.