Psihičko zdravlje usko je povezano s razinom, odnosno učestalošću bavljenja tjelesnom aktivnošću. Odnosno, nedostatak tjelesne aktivnosti ugrožava čovjekovo zdravlje, kako fizičko tako i psihičko. Iako nedostatak fizičke aktivnosti praktički nikada nije jedini ili glavni faktor razvoja nekog psihičkog poremećaja, činjenica je da uz druge faktore, značajno doprinosi razvoju oboljenja. S druge strane, tjelesna aktivnost može značajno ublažiti ili eliminirati neke od smetnji koje se javljaju u sklopu psihičkog poremećaja. U ovom radu analizirani su neki od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice – anksioznost, panični poremećaj (s paničnim napadima) te depresija, u kontekstu tjelesne aktivnosti. Da su tjelesna aktivnost i psihičko zdravlje usko povezani, jasno je vidljivo. Primjerice, tjelesna aktivnost itekako snažno utječe na depresiju: aerobno i redovito vježbanje učinkovito ublažava depresiju, najveće smanjenje depresije vidljivo je kod ispitanika u programu psihološke skrbi, vježbanje učinkovito ublažava depresiju kod mentalno zdravih osoba, kao i onih uključenih u psihijatrijsko liječenje, sve vrste vježbanja (aerobno i anaerobno) učinkovito ublažavaju depresiju, trajanje programa vježbanja (u tjednima) kao i količina vježbanja (u tjednu) vezani su uz stupanj smanjenja depresije, vježbanje je učinkovitije od opuštanja i ugodnih aktivnosti u ublažavanju depresije. Na isti i sličan način tjelesna aktivnost utječe i na druge psihičke poremećaje koji su obrađeni u ovom radu – anksioznost i panični poremećaj, a ponajviše zahvaljujući činjenici da tjelesna aktivnost pomaže u lučenju neurotransmitera odgovornih za dobro raspoloženje i poboljšava kondiciju što pacijentu pomaže da poveća ili vrati samopouzdanje. Na kraju, tjelesna aktivnost pomaže održavanju fizičkog zdravlja, što je jedan od ključnih preduvjeta za psihičko zdravlje, kao što kaže i poznata latinska uzrečica: “U zdravom tijelu, zdrav duh”.