Oštećenja središnjeg živčanog sustava za posljedicu mogu imati promjenu i različitu distribuciju povišenog ili sniženog tonusa mišića. Niski tonus mišića se najčešće pojavljuje kod mijastenije gravis, radikulopatija, sindroma kralježničine moždine, ozljede kralježničine moždine, te kod moždanih udara. Kvalitetu tonusa procjenjujemo promatranjem i palpiranjem. Hipotonija se gradira kao slaba, umjerena ili jaka hipotonija. Zahvaćeni segmenti su mlohavi, padaju ili vise u smjeru djelovanja sile gravitacije. Fizioterapijskom procjenom određuje se plan i cilj terapije. Potrebno je provesti kvalitetnu fizioterapijsku procjenu bolesnika u koju su uključeni različiti testovi i mjerenja. Tijekom fizioterapijske intervencije fizioterapeut nastoji bolesniku omogućiti smanjenje, prevenciju i usporavanje progresije tjelesnih oštećenja kroz određene tretmane facilitacije i specifične mobilizacije, vježbi ravnoteže, disanja i sl. Od fizioterapijskih metoda osim neurofacilitacijskih tretmana kao što je Bobath koncept, učinkovitima su se pokazali PNF tehnika, biofeedback, FES, terapija zrcalom te glazboterapija. S fizioterapijom je potrebno započeti što je ranije moguće kako bi se izbjegle neželjene komplikacije. Tema ovog završnog rada je opisati specifičnosti fizioterapije kod osoba s niskim tonusom mišića uzrokovanih oštećenjem središnjeg živčanog sustava. U radu su opisane najčešće neurološke bolesti kod kojih je snižen mišićni tonus te najčešće metode intervencije koje doprinose smanjenju hipotonusa.