Akutni koronarni sindrom jedan je od najčešćih razloga za hospitalizaciju u razvijenim zemljama. Prema dostupnim podacima u Hrvatskoj svaka druga osoba umire od kardiovaskularnih bolesti. Najveću korist od ranog intervencijskog liječenja imaju bolesnici s visokim rizikom za progresiju i nastajanje srčanog infarkta ili smrti. Danas optimalno liječenje visoko rizičnih bolesnika s nestabilnom koronarnom bolesti podrazumijeva invazivni pristup i ranu primjenu perkutane koronarne intervencije – PCI uz prethodnu antiishemijsku i antitrombotsku terapiju. Hrvatska u području liječenja akutnog koronarnog sindroma metodama intervencijske kardiologije (perkutane koronarne intervencije) vrlo usko prati svjetske rezultate. Perkutana koronarna intervencija često se naziva balonska angioplastika., invazivna je procedura koja sama po sebi nosi značajne rizike za život bolesnika, kojih medicinska sestra koja skrbi o takvom bolesniku itekako mora biti svjesna. Uvođenjem novih pristupa i postupaka u dijagnostici i intervencijskom liječenju dovodi do povećanih zahtjeva bolesnika te sukladno tome i do povećanih zahtjeva u radu medicinskih sestara. Sestrinska skrb za bolesnika u akutnoj fazi bolesti usmjerena je na vitalno zbrinjavanje, asistiranje i sudjelovanje u metodama kardiopulmonalne reanimacije, te u psihičkoj i fizičkoj pripremi bolesnika za invazivne metode pretraga. U radu je prikazana priprema bolesnika prije i poslije izvođenja perkutane koronarne intervencije, te načini zbrinjavanja takvog bolesnika. Sestrinske dijagnoze sa kojima se susreću medicinske sestre/tehničari, te intervencije koje provode.