Rad govori o posljedicama ozljede te o specifičnostima fizioterapije kod pacijenata s kraniocerebralnom ozljedom. Naime, oko 8000 osoba na 1 000 000 stanovnika Hrvatske godišnje doživi neki oblik kraniocerebralne ozljede. Polovica tih osoba zahtijeva bolničku obradu, a 5% od tog broja osoba treba medicinsku rehabilitaciju. Za populaciju Hrvatske to znači da oko 36 000 ljudi godišnje doživi neki oblik kraniocerebralne ozljede, njih 18 000 zatraži medicinsku pomoć, a 900 ih ima indikacije za rehabilitaciju. Pacijenti su uključeni u fizioterapijski proces koji se sastoji od fizioterapijske procjene, intervencije i evaluacije. Fizioterapeut nastoji riješiti probleme i posljedice nastale nakon traume mozga. Problemi koji se javljaju su poremećaj mišićnog tonusa, reakcija ravnoteže, mobilnosti i stabilnosti zglobova, koordinacije, a time i mišićne funkcije. Za rješavanje problema koriste se razni koncepti i tehnike, kao što su Bobath, PNF, zrcalna terapija. Fizioterapeut bi trebao aktivno sudjelovati u komunikaciji s drugim članovima rehabilitacijskog tima, kirurgom, neurologom, ortopedom, medicinskom sestrom, radnim terapeutom, psihijatrom, kako bi znao sve informacije o pacijentu i pravovremeno koristio određene oblike fizioterapije. Fizioterapeut treba biti stručan u svojoj domeni, strpljiv, uporan i motivirajući za pacijenta u fizioterapiji. Fizioterapeut se vodi idejom vraćanja pacijenta u stanje prije nesreće najviše što je moguće, dobivanja funkcionalnog pokreta kako bi pacijentu omogućio povratak u zajednicu te u svom radu fokusiran na rješavanje problema koje pacijent ima. Fizioterapija pacijenta s kraniocerebralnom ozljedom je dugotrajan proces i zahtjeva iznimnu stručnost, znanje i razumijevanje problema koji su posljedica neuroloških stanja i bolesti pacijenata.