Unapređenjem medicinskih i sveukupnih znanstvenih spoznaja stvoreni su temeljni preduvijeti za suvremeno razumijevanje smrti bolesnika, darivanje organa i tkiva u svrhu liječenja nakon trajnog i nepovratnog prestanka aktivnosti mozga s posljedičnim burnim razvojem transplantacijske medicine. Najveći broj organa i tkiva u svrhu liječenja dobiva se od kadaveričnih donora,preminulih bolesnika s dijagnosticiranom smrću mozga i kucajućim srcem. Njihova mogućnost da budu darivatelji organa ovisi o kakvoći skrbi koja im je pružena prije i nakon smrti mozga(1). Naime, samo primjerena medicinska skrb, što podrazumijeva održavanje vitalnih funkcija i očuvanje organa, tijekom navedenog razdoblja može osigurati organe u najboljoj mogućoj kondiciji za kasnije presađivanje. Značajna je i neizostavna uloga medicinske sestre na ovom području zdravstvene njege, a očituje se prije svega u intervencijama poput praćenja vitalnih funkcija, očuvanju prohodnosti dišnih puteva i brige za održavanje ispravnih parametara umjetne ventilacije, održavanja funkcije kardiovaskularnog sustava, održavanje balansa tekućina, održavanju tjelesne temperature, prevenciji infekcije te očuvanju normalnih endokrinih funkcija i spinalnih refleksa. U provedbi transplantacijskih programa znatnu ulogu ima transplantacijski koordinator, dok je pronalaženje potencijalnog donora početna točka transplantacijskog procesa, nakon čega slijedi; dijagnoza moždane smrti, evaluacija donora, razgovor s obitelji, održavanje donora i organizacija eksplantacijskog procesa te koordinacija eksplantacijskih timova(2,3). Kako eksplantacijsko-transplantacijski proces spada u izuzetno osjetljivo područje, posebice po pitanju etičkih aspekata, nametnula se nužnost donošenja zakona koji reguliraju darivanje organa i transplantaciju, pa su tako prvi zakoni donjeti već 1980.godine. U Hrvatskoj postoji pravilnik kojim se određuje način, postupak i medicinski kriterij za utvrđivanje smrti osobe čiji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presađivanja. Organizirana mreža bolničkih koordinatora kao dio nacionalne strategije Ministarstva Zdravlja Republike Hrvatske, odigrala je presudnu ulogu u postizanju rezultata kojima se danas ponosimo. Hrvatska je danas po stopi darivatelja jedna od vodećih zamlja svijeta i najuspješnija članica Eurotransplanta, čiji je član od 2007.godine. Ne smijemo izostaviti kako je u Hrvatskoj prisutan sve pozitivniji stav javnosti prema darivanju organa u pogledu visoke društvene odgovornosti, transplantacijske svijesti i solidarnosti naših građana. U ožujku 1994.godine učinjena je prva eksplantacija u KB Dubrava.