Gubitak tjelesne mase ukazuje na lošu prognozu u oboljelih – između 40 i 80% pacijenatapokazuje znakove gubitka tjelesne mase povezane s rakom, a do 30% svih oboljelih odraka umire od pothranjenosti. Ovisno o primarnom sijelu tumora, sindrom anoreksije-kaheksije javlja se u 8 – 88% pacijenataoboljelih od raka. Tumori glave i vrata te želuca igušterače imaju najveći postotak pacijenata s kaheksijom (1). Značaj pravilne prehrane nikako se ne smije zanemariti kod onkoloških bolesnika budući prehrana utječe na brojne aspekte bolesnikovog funkcioniranja. Na pojavu poteškoća vezanih uz prehranu onkoloških bolesnika utječu brojni čimbenici poput same prirode maligne bolesti, primjene terapijskih postupka i njihovih komplikacija kao i stanje bolesnika (prisutnost bolova, umora, depresije). Neadekvatna prehrana dovodi do slabijeg podnošenja terapije, slabljenja imunološkog sustava, smanjuju se šanse za ozdravljenje i snižava se kvaliteta života. Problemi vezani uz prehranu koji mogu biti prisutni kod onkoloških bolesnika su brojni – anoreksija, kaheksija, gubitak apetita, mučnina i povraćanje, osjećaj sitosti, promjene osjeta okusa i mirisa, suhoća u ustima, disfagija, stomatitis, opstipacija, proljev. Pri zbrinjavanju bolesnika neophodan je interdisciplinaran pristup kako u procjeni stanja tako i u postupcima rješavanja problema vezanih uz prehranu. Vrlo je značajna dobra procjena stanja bolesnika koja uključuje mjerenje tjelesne težine i visine bolesnika, procjenu potkožnog masnog tkiva, uzimanje anamneze o prisutnosti simptoma i znakova koji upućuju na pojedini problem. Od iznimne je važnosti prikupiti i detaljne podatke o broju obroka, unosu pojedinih prehrambenih namirnica, o uzimanju dodataka prehrani, a ne smiju se zanemariti ni krvni nalazi (kompletna krvna slika, albumini, lipoproteini, transferin, hemoglobin, trigliceridi, kalij, kalcij). Nakon definiranja problema i pisanja sestrinske dijagnoze potrebno je izraditi plan zdravstvene njege te planirati intervencije usmjerene rješavanju bolesnikovog problema. Uloga medicinske sestre je vrlo značajna kako u procjeni stanja bolesnika tako i u provođenju specifičnih intervencija sestrinske prakse vezanih uz pojedine prehrambene probleme prisutne u bolesnika. Kako je optimalna prehrana značajna u ovih bolesnika, budući povećava kvalitetu života bolesnika kao i njegove šanse za ozdravljenje, potrebno joj je posvetiti osobit značaj.