Invazivna meningokokna bolest i danas čini značajan javnozdravstveni problem, ne samo u zemljama u razvoju, već i u razvijenim zemljama. Bolest se u razvijenim zemljama najčešće javlja sporadično, a rjeđe u manjim epidemijama. Nakon uvođenja rutinskog cijepljenja protiv Haemophilusa influenzae tip b i sve češće primjene cjepiva protiv S. pneumoniae, Neisseria meningitidis postaje vodeći uzročnik meningitisa u djece. N. meningitidis vodeći je uzročnik bakterijskog meningitisa u djece i mlađih odraslih, s mortalitetom od 13 %, i drugi po redu uzročnik bakterijskog meningitisa kod odraslih [1]. Na temelju razlika kapsularnih polisaharidnih antigena meningokoki su podijeljeni u 13 serogrupa, a većina infekcija uzrokovana je serogrupama A, B, C, Y i W135. Bolest se klinički može prezentirati kao meningitis, sepsa ili sepsa s meningitisom. U većini slučajeva radi se o teškim i srednje teškim kliničkim slikama. U rijetkim slučajevima fulminantne meningokokne sepse smrtnost je najviša [1]. U ovom radu osvrnut ću se na ulogu medicinske sestre u zbrinjavanju oboljelog djeteta od meningokokne bolesti, bit će prikazana dva slučaja pacijenata sa fulminantnim oblikom meningokokne bolesti, a kroz proces zdravstvene njege postavit ću ciljeve prema prioritetima i odgovarajuće intervencije.