Inkontinencija urina definira se kao nekontrolirano mokrenje kada bi trebalo biti pod voljnom kontrolom. Inkontinencija znatno smanjuje kvalitetu života jer je neugodna te je medicinski, društveni, psihološki, higijenski, ali i ekonomski problem za pojedinca, njegovu obitelj i društvenu zajednicu. Problemu inkontinencije pristupa se individualno, dok se multidisciplinaran pristup koristi u rješavanju problema. Na pojavu inkontinencije utječe dob, spol, pušenje te druge bolesti. Inkontinencija se dijeli prema nastanku, uzroku, mjestu i načinu. Najčešća je pojavnost ureteralne inkontinencije. Procjena stanja kod bolesnika s inkontinencijom urina vrlo je važna, jer se njome utvrđuje potreba za zdravstvenom njegom. Medicinska sestra prikuplja dokaze, određuje sestrinske dijagnoze te planira realne ciljeve i provodi prikladne intervencije koje su usmjerene na postizanje kontrole mokrenja ili ublažavanje posljedica inkontinencije. Pri provođenju zdravstvene njege medicinska sestra neprestano procjenjuje/evaluira stanje bolesnika te po potrebi vrši korekciju plana zdravstvene njege. Cilj liječenja jest smanjenje simptoma i komplikacija te potpuno izlječenje, a uloga medicinske sestre u skrbi za inkontinentnog bolesnika iznimno je važna.