Peritonealna dijaliza je uz hemodijalizu i transplantaciju bubrega, jedna od metoda nadomjesnog liječenja kroničnog zatajenja bubrega. Samom metodom započelo se prije skoro trideset godina i njena popularnost i upotrebljavanost je u porastu zbog svoje jednostavnosti i priručnosti (dijete i roditelji ju mogu provoditi kod kuće). Za njeno izvođenje potrebno je imati u trbušnoj šupljini postavljen kateter za peritonealnu dijalizu. Kroz membranu peritoneuma, koja služi kao dijalizni filter, se iz krvi odstranjuju metaboliti i višak tekućine. U ograničenja s kojima se djeca i roditelji suočavaju već prije započinjanja dijaliznim liječenjem prije svega je potreba za ograničenjima količine konzumirane tekućine jer organizam zbog zatajenja izlučivanja urina zadržava svu tekućinu i metabolite u tijelu. Uz to je potrebno i ograničiti određene vrste hrane (bjelančevine i voće) jer zbog promjenjenog metabolizma takva vrsta hrane postaje toksična. Prije započinjanja peritonealne dijalize važno je educirati roditelje i dijete. Za medicinsku sestu je važno da zna prilagoditi i planirati edukaciju i zdravstveni odgoj s obzirom na potrebe roditelja i djeteta. Zdravstvenim odgojem se želi dijete i roditelje potaknuti na sudjelovanje, te ih motivirati i osposobiti za provođenje i educirati o intervencijama koje pomažu u odgovarajućoj kontroli nad bolesti, te prevenciji komplikacija. U tome je važno da poznaju svoju bolest jer samo tako mogu prevladati probleme koje bolest donosi na tjelesnom, psihičkom i socijalnom području.