Abstract | Najčešća komplikacija dugotrajnog ležanja je dekubitus. Dekubitus je ograničeno oštećenje kože i/ili potkožnog tkiva nastalo uslijed dugotrajnog ležanja. Za pacijenta s dekubitusom zaduženi su svi koji sudjeluju u provođenju zdravstvene njege. Rizični faktori za nastanak dekubitusa su (dob, bolest, stanje svijesti...). Osim dobi pacijenta i nepokretnosti, do nastanka dekubitusa mogu dovesti unutarnji čimbenici, oni djeluju iz samog organizma (bolesti cirkulacije, metabolizma i prehrane, pretilosti ili pothranjenosti) te vanjski čimbenici (nabori na osobnom i posteljnom rublju, neudoban krevet, sredstva za imobilizaciju, nečista koža i mnogi drugi). Dekubitus razlikujemo u četiri stupnja kojima definiramo veličinu i opseg dekubitalne rane te planiramo daljnji tijek liječenja i proces zdravstvene njege. Kod dekubitusa liječenje može biti preventivo, kirurško, lijekovima (antibioticima), za koje se uzima mikrobiološki bris rane po antibiogramu, raznim modernim oblozima koji pospješuju cijeljenje rane i smanjuju bol i učestalost previjanja. Svaki oblog je predviđen za određeni stupanj dekubitusa. Sestrinska skrb za bolesnika s dekubitusom sastoji se od utvrđivanja rizičnih čimbenika za nastanak dekubitusa i intervencija za prisutne rane. Medicinska sestra treba poznavati dekubitus, obloge, način upotrebljavanja, njihovo djelovanje, te način primjene da bi rana mogla biti tretirana na najbolji mogući način. Redovitom njegom, kupanjem, te održavanjem kože čistom smanjuje se mogućnost nastanka dekubitusa. Medicinska sestra ima najvažniju ulogu jer provođenjem plana zdravstvene njege i preventivnim djelovanjem smanjuje mogućnost nastanka dekubitusa. |