Jedna od najčešćih endokrinoloških bolesti je bolest štitnjače. Promjene anatomije i fiziologije štitnjače posljedica su raznih patoloških procesa koji zahtijevaju njeno djelomično ili potpuno odstranjenje.Ovisno o vrsti i stadiju karcinom štitnjače može biti tretiran kirurškim putem, radioaktivnim jodom, hormonskim tretmanom, vanjskim zračenjem ili kemoterapijom. Neki bolesnici dobivaju i kombinaciju navedenih tretmana. Spoznajom, te saznanjem da će se štitnjača najvjerojatnije morati u cijelosti ukloniti i da će osoba trebati biti hospitalizirana javlja se osjećaj straha i nesigurnosti te želja za što više saznanja o svojoj bolesti i o svim načinima liječenja. U radu je prikazana anatomija i fiziologija štitnjače, dijagnostika, hipertireoza i karcinom štitnjače koji mogu dovesti do odstranjenja štitnjače u cijelosti ili djelomično, zatim vrste karcinoma štitnjače, indikacije za totalnu tireoidektomiju, načini liječenja, nuspojave liječenja te praćenje bolesnika nakon operacije. U bolesnika kod odstranjenja štitnjače u cijelosti postoji rizik za brojne postoperativne komplikacije kao što su krvarenje, respiratorna insuficijencija, ozljeda povratnog živca, zatim odstranjenje ili poremećaj opskrbe krvlju doštitnih žlijezda koji posljedično predstavlja značajan metabolički poremećaj.Cilj rada je ukazati na važnost uloge medicinske sestre u ranoj postoperativnoj fazi kako bi se na vrijeme otkrili simptomi komplikacija i poduzele potrebne mjere te ukazati kolika je važnost postoperativnih kontrola kako bi se pravovremeno otkrilo i reagiralo na promjene zdravlja.