Nedonošće ili prematurus svako je novorođenče rođeno prije 37. tjedna gestacije. Svako deseto dijete u svijetu rađa se prerano, dok u Hrvatskoj taj postotak iznosi 6%. Prijevremeni porod predstavlja velik javnozdravstveni problem, obzirom da je glavni uzrok mortaliteta i morbiditeta u novorođenčadi, te ostavlja trajne posljedice za majku kao i za dijete. Nedonoščad se odmah po dolasku na svijet susreće s brojnim komplikacijama, kao što su respiratorni problemi, oštećenja središnjeg živčanog sustava i retinopatija koje nastaju uslijed nerazvijenosti organa. Uzrok prijevremenog poroda ne može se uvijek točno definirati, a on može biti i rezultat više čimbenika koji djeluju zajedno. Prijevremeni porođaj mogu potaknuti rizični čimbenici poput genetike, raniji prijevremeni porod, višeplodne trudnoće i slično, upalni procesi i stres ili okolišni faktori odnosno način života majke. Kako bi habilitacijski proces nedonoščadi bio što bolji, te omogućila što bolja kvaliteta života, smanjile komplikacije i prevenirale sekundarne komplikacije potreban je rad cijelog multidisciplinarnog tima u kojem fizioterapeut ima važnu ulogu. Fizioterapijska procjena obuhvaća detaljan subjektivan, te objektivan pregled, prilikom čega se subjektivni sastoji od prikupljanja informacija od roditelja, a objektivni pregled podrazumijeva opservaciju, palpaciju, te primjenu standardiziranih testova poput Alberta motorne skale (AIMS), testa motoričkih sposobnosti novorođenčeta (TIMP) i slično. Nakon odrađenih testova i mjerenja, fizioterapeut provodi analizu dobivenih podataka, te smišlja plan fizioterapijske intervencije. Ona je kod prematurusa usmjerena na poboljšanje motoričkog, kognitivnog i bihevioralnog razvoja. Vrlo je važno s intervencijom krenuti što prije, te prema svakom djetetu postupati individualno i sveobuhvatno, te što je više moguće uključivati roditelje u cijeli proces habilitacije. Najčešće se koriste metode pravilnog pozicioniranja djeteta, koža na kožu metoda, respiratorne tehnike, te neurorazvojna fizioterapija kroz Bobath i Vojta neurorazvojne terapije te edukacija roditelja kroz pravilno postupanje s djetetom odnosno baby handling. Ove metode koriste se kako bi se potaknuo razvoj i olakšao oporavak. Rana intervencija najefikasnija je u prvim mjesecima života kada je plastičnost mozga najveća, što omogućuje brži i bolji oporavak. Cilj fizioterapijskih postupaka u habilitaciji nedonoščadi je unaprijediti kvalitetu života djeteta i njegovih roditelja.