Cilj ovog sveobuhvatnog preglednog rada je istražiti, analizirati i naglasiti kako je pravo na drugo stručno mišljenje dobrobit za pacijenta, liječnika i zdravstveni sustav u cjelini. Rad započinje isticanjem važnosti o brizi i obvezi očuvanja i unaprjeđenja vlastitog zdravlja propisanoj Deklaracijom o ljudskim pravima s naglaskom na aktivno sudjelovanje pacijenta u metodama i ishodima liječenja. Središnji dio ovog rada detaljno je posvećen Zakonu o zaštiti prava pacijenta i motiviranju pacijenata na njegovo provođenje. Spoznaje pacijenta u mogućnosti liječenja, pogotovo kod teško izlječivih bolesti, mogu pozitivno utjecati na tijek liječenja bolesti i oporavka pacijenta. Potreba za traženjem drugog stručnog mišljenja često je posljedica zanemarivanja prava na obaviještenost, površan odnos prema ispunjavanju informiranog pristanka kao i loša informiranost pacijenta o mogućnostima liječenja. Svemu navedenom prethodi loša komunikacija između pacijenta i liječnika koja stvara odnos nepovjerenja između strana koje su ključne u provođenju zdravstvene zaštite i liječenja. Osim pacijenta potvrda prve dijagnoze drugim stručnim mišljenjem je i dodatna potvrda liječniku u njegovu stručnost, osobito pri postavljanju težih dijagnoza. Rad se bavi preprekama pri primjeni ZZOPP-a uz preporuke za daljnja istraživanja, prakse i primjenu ZZOPP-a u različitim okruženjima s posebnim naglaskom na obrazovni sustav i obiteljsko okruženje. Ovaj pregledni rad istražuje ključnu ulogu prava na drugo mišljenje u poboljšanju kvalitete zdravstvene zaštite pacijenata, postavljanje dijagnoze i metoda liječenja. Potičući svijest o važnosti ovog prava podiže se svijest o važnosti očuvanja i brige o zdravlju te aktivno sudjelovanje u metodama liječenja. Njegova sveobuhvatnost i analitički pristup pružaju temelj za promicanje kulture zdravog načina života.