Manualna terapija u tretiranju teškoća s mišićno-koštanim sustavom dokazana je brojnom literaturom i zaključcima proizašlim iz praktičnog djelovanja. Terapijski pristupi diljem svijeta razvijeni su pod utjecajem mnogih stručnjaka iz područja manualne terapije. Kaltenborn, McKenzie, Cyriax i Mulligan samo su neki od njih. Njihove metode znatno su utjecale na razvoj suvremene prakse. Terapija je bazirana na izravnom pristupu fizioterapeuta pacijentu koji izvođenjem manipulacije i mobilizacije nastoji poboljšati funkciju zglobova, mekog tkiva i živčanog tkiva. Korištenjem ovih tehnika smanjuje se bol, dolazi do poboljšanja mobilnosti a time i funkcionalnosti tretiranih dijelova tijela. Mobilizacijske tehnike zahtijevaju izvrsno poznavanje anatomije i biomehanike tretiranog segmenta. Poznavajući normalan i fiziološki stav tijela, moguće je primjenjivati akcesorne pokrete na zglobovima i procjenjivati krajnji osjet u zglobu. Čvrst, mekan i tvrd krajnji osjet s fiziološkim odstupanjima postaje patološki krajnji osjet koji čini bitan segment svakog fizioterapijskog procesa. Procjena, kao temelj, osim krajnjeg osjeta procjenjuje i opseg pokreta, napetost mekih tkiva, funkcionalnu sposobnost zahvaćenog segmenta ali i kvalitetu života pacijenta, ovisno o postavljenoj dijagnozi. Mobilizacija koristi translatorne i akcesorne pokrete i jointplay u terapijske svrhe što omogućuje prilagodbu terapijskih postupaka jedinstvenim potrebama pacijenta. Šaka i ručni zglob, specifični su po brojnim koštanim strukturama i zglobovima koji između sebe ostvaruju veliki mobilizacijski potencijal. Izloženost opterećenju, ponavljajuće radnje, uz primjenu sile na strukture zgloba, kao i konstantno prenaprezanje često dovodi do raznih problema i/ili povreda koja utječu na funkciju šake i ručnog zgloba. Tendinopatija, stanja nakon fraktura, sindrom karpalnog kanala i sl. stanja su koja su indicirana za primjenu manualne terapije. Cilj fizioterapije je smanjiti bol i povećati mobilnost i funkciju zglobova. Pozitivni klinički ishodi utvrđeni su mnogim preglednim radovima i istraživanjima koja su pokazala statistički značajne benefite prilikom provođenja mobilizacije i tako stvorili dokaze za daljnju praktičnu primjenu. Točni fiziološki mehanizmi također su predmet zanimanja mnogih s obzirom da još uvijek u potpunosti nisu razjašnjeni, no postoje prijedlozi na osnovu kojih će se moći stvoriti daljnji napredak u spoznaji principa inhibicije boli primjenom manualne terapije.