U ovom radu istražuje se uloga motivacije u procesu fizioterapije, s posebnim naglaskom na ključne strategije koje fizioterapeuti mogu koristiti kako bi povećali motivaciju pacijenata i poboljšali ishod liječenja. Motivacija se prepoznaje kao ključan faktor uspjeha u fizioterapiji, budući da značajno utječe na pridržavanje pacijenata propisanim terapijama i vježbama. Radeći na temeljima teorija motivacije, poput samoodređenja, socijalne kognitivne teorije, kognitivno-bihevioralne terapije i motivacijskog intervjuiranja, ovaj rad analizira psihološke aspekte motivacije i njihovu primjenu u fizioterapijskoj praksi. U fokusu su individualne razlike među pacijentima, uključujući njihove osobne ciljeve, vrijednosti, samopouzdanje i percepciju vlastitih sposobnosti, te kako ti faktori utječu na razinu motivacije. Fizioterapeutske strategije za povećanje motivacije uključuju primjenu kognitivnobihevioralne terapije, motivacijskog intervjuiranja, edukaciju pacijenata i postavljanje ciljeva prema SMART principima. Također se razmatraju izazovi i prepreke u održavanju motivacije, osobito kod pacijenata s kroničnim bolestima, te uloga obitelji i društvene podrške u održavanju motivacije. Rezultati ukazuju na to da motivacija igra ključnu ulogu u uspjehu fizioterapijskih tretmana, te da primjena adekvatnih strategija za povećanje motivacije može značajno poboljšati ishod liječenja. Dugoročne koristi visoke motivacije uključuju održavanje zdravog načina života, prevenciju ponovnih povreda i relapsa, te opće poboljšanje kvalitete života pacijenata.