Reumatske bolesti predstavljaju raznoliku skupinu kroničnih bolesti koje povezuje prisutnost kronične upale, obično nepoznatog uzroka, koja zahvaća strukture mišićno-koštanog sustava, krvne žile i druga tkiva. Pedijatrijska reumatologija, koja proučava reumatske bolesti kod djece i adolescenata, ima svoje korijene u prvoj polovici 20. stoljeća, uglavnom kao proučavanje kroničnog upalnog artritisa, najčešće reumatske bolesti u dječjoj dobi. Juvenilni idiopatski artritis (JIA) predstavlja skupinu kroničnih upalnih bolesti zglobova koje se javljaju kod djece mlađe od 16 godina. Riječ "idiopatski" označava da je uzrok bolesti nepoznat, dok se "juvenilni" odnosi na početak bolesti u djetinjstvu. JIA je najčešća reumatska bolest u dječjoj dobi i vodeći uzrok kronične bolesti zglobova kod djece. Bolest može uzrokovati značajne zdravstvene komplikacije, uključujući trajna oštećenja zglobova, ograničenu pokretljivost i utjecaj na kvalitetu života. JIA obuhvaća nekoliko različitih podtipova koji se razlikuju po kliničkim manifestacijama, broju zahvaćenih zglobova i prisutnosti sistemskih simptoma: Sistemski juvenilni idiopatski artritis (Stillova bolest), Oligoartikularni JIA, Poliartikularni JIA (RF-negativan i RF-pozitivan), Psorijatični JIA, Entezitis-asocirani JIA, Nediferencirani JIA. Dijagnoza JIA temelji se na kliničkom pregledu, anamnezi i isključivanju drugih uzroka artritisa. Laboratorijski testovi imaju važnu ulogu u dijagnostičkom procesu i praćenju bolesti. Ključni laboratorijski testovi uključuju brzinu sedimentacije eritrocita (SE), C-reaktivni protein (CRP), reumatoidni faktor (RF) i antinuklearna antitijela (ANA) te kompletnu krvnu sliku. Liječenje JIA prilagođava se svakom pacijentu s ciljem smanjenja upale, ublažavanja simptoma te sprječavanja oštećenja zglobova. Terapijski pristup obuhvaća nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID), kortikosteroide, bolesti-modificirajuće antireumatske lijekove (DMARDs), biološke terapije te fizikalnu terapiju i rehabilitaciju. Rasprostranjenost JIA varira, a procjenjuje se da se javlja kod 1 do 2 djece na 1000, s nešto većom učestalošću kod djevojčica. Ishod bolesti ovisi o specifičnom podtipu, pravovremenosti postavljanja dijagnoze i uspješnosti liječenja. Dok neki oblici bolesti mogu biti blagi i ograničeni, drugi mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija i trajnih oštećenja zglobova (1).