Ovaj rad istražuje utjecaj Bobath koncepta u rehabilitaciji djece s cerebralnom paralizom. Pregledom relevantne literature u radu su analizirani normalan i abnormalan razvoj djeteta, etiologija i klinička slika cerebralne paralize, te metode fizioterapijske procjene i rehabilitacije. Bobath koncept se ističe kao ključni pristup u rehabilitaciji djece s cerebralnom paralizom, s naglaskom na normalizaciju tonusa, razvoj normalnih motoričkih obrazaca i poboljšanje funkcionalnih aktivnosti. Također, cilj primjene Bobath koncepta je spriječiti sekundarne poremećaje uzrokovane skraćenjem mišića, a to su kontrakture u zglobovima ekstremiteta. Abnormalan razvoj djeteta teško je prepoznati u ranoj dobi, pošto je i kod zdrave djece motorika u toj dobi još uvijek nezrela, a klinička slika cerebralne paralize uglavnom je šarolika, najviše ovisna o lokalizaciji i stupnju oštećenja mozga. Rana dijagnoza motoričkog zaostajanja u razvoju djeteta, igra ključnu ulogu u osmišljavanju intervencija koje mogu poboljšati motoričke sposobnosti djeteta. Rana intervencija kroz primjenu različitih fizioterapijskih metoda, a jedna od njih je i Bobath koncept, ima za cilj minimizirati sve abnormalnosti i olakšati razvoj normalnih obrazaca pokreta. Različiti oblici cerebralne paralize uključujući spastičnu, ataksičnu i diskinetičku, zahtijevaju prilagođene terapijske pristupe unutar Bobath metode. Klinički dokazi, sustavni pregledi literature, istraživanja i studije slučaja, ukazuju na značajna poboljšanja u motoričkim sposobnostima i kvaliteti života djece s cerebralnom paralizom, kod kojih je provedena Bobath terapija. Iako Bobath koncept ima mnoge prednosti u odnosu na druge rehabilitacijske metode, poput individualizacije i holističkog pristupa, postoje i nedostaci, uključujući složenost primjene i varijabilnost u rezultatima. Bobath koncept predstavlja važan alat u rehabilitaciji djece s cerebralnom paralizom, a daljnja istraživanja su potrebna za optimizaciju i razumijevanje dugoročnih rezultata.