Pedijatrijska radiologija je posebna grana radiologije koja koristi razli ite dijagnosti ke i terapijske metode kao bto su radiografija, magnetna rezonancija, kompjutorska tomografija i ultrazvu na dijagnostika u svrhu snimanja djece. Rad se bavi izazovima na koje radiolobki tehnolozi nailaze tijekom rada s djecom i prilagodbu s obzirom na djetetovu dob. Svako dijete je specifi no i druga ije reagira na novu sredinu i na medicinsko osoblje to jest na radiolobke tehnologe. Kod nekih pedijatrijskih pacijenata, kao bto su dojen ad i djeca do 5 godina, potrebno je ulo~iti malo vibe truda od strane radiologa budu i da su i dalje vezana za roditelje i boje se novih ljudi. U radu se isti e va~nost uspostavljanja dobrog odnosa između roditelja, pacijenta i radiolobkih tehnologa te se također isti e va~nost prilagodbe tehnika snimanja kako bi se minimalizirala izlo~enost zra enju i imobilizacije tijekom radiolobkih postupaka. U radu se također spominje problem znanja i odnosa radiolobkih tehnologa o radu s djecom s posebnim potrebama kao bto je autizam te se preporu a vibe edukacije po pitanju takvih tema. Priprema za snimanje autisti ne djece uklju uje jasno i kratko objabnjavanje postupka, koribtenje vizualnih pomagala i postupno izlaganje djece novim situacijama. Izrazito je va~no da se tijekom boravka u bolnici i u snimaoni radiolobki tehnolozi potrude stvoriti ugodnu i sigurnu atmosferu za djecu. Ovaj rad pokubava bto bolje i to nije opisati kako se nositi s razli itom djecom u bolnici i kako da svaka vrsta snimanja ima posebne tehnike u pomaganju djeci da ostanu mirna i opubtena. Govori se o razli itim tehnikama imobilizacije i alternativama kao bto su sedacija i anestezija MR-a ako se dijete nikako druk ije ne mo~e smiriti. Jedan od zaklju aka da je pedijatrijska radiologija jako izazovno podru je u kojem se moramo osloniti ne samo na svoje znanje o struci nego i na svoje komunikacijske vjebtine kako bi osigurali djeci pregled s minimalnim stresom i traumom.