Nuklearna medicina je relativno mlada disciplina koja za svoj rad koristi radionuklide prvenstveno u dijagnostičke, ali i terapijske svrhe. Radionuklidi se nakupljaju u ciljanom dijelu tijela, a zatim se detektiraju gama kamerom dajući dijagnostičku sliku. Za razliku od drugih dijagnostičkih metoda koje koriste ionizirajuće zračenje, u nuklearnoj medicini se radioizotopi unose u tijelo pacijenta nakon čega se on smatra izvorom zračenja. Svaki radioizotop ima određeno vrijeme poluraspada, odnosno vrijeme koje je potrebno da se raspadne polovica uzorka radioizotopa. Najupotrebljavaniji radiofarmak za scintigrafiju je tehnecij koji se dobiva iz radionuklidnog generatora raspadom molibdena, ima energiju gama zraka 140 keV i vrijeme poluraspada 6,02 sata. Pacijent je izvor zračenja dok se ne eliminira radiofarmak iz organizma te je zbog toga potrebno pridržavanje mjera zaštite od zračenja, djelatnika i pacijenata, kako ne bi ugrozili okolinu. Kako bi se Tc-99m mogao infiltrirati u eritrocite i vezati za hemoglobin potreban mu je pirofosfat kao reducirajući agens. Iako i ova metoda koristi štetno ionizirajuće zračenje i efikasnost samog obilježavanja ovisi o brojnim faktorima, obilježavanje vlastitih eritrocita značajno je u detekciji intestinalnog krvarenja te izrazito specifična u razlikovanju hemangioma od zloćudnog tumora jetre. Pirofosfat, osim za obilježavanje vlastitih eritrocita, koristi se u scintigrafiji amiloidoze srca kao radioaktivni spoj 99mTc-PYP. 99mTc-PYP sve se više istražuje kao zamjena za određene invazivne postupke poput endomiokardijalne biopsije. Osim same dijagnostike amiloidoze srca, nova istraživanja pokazuju kako scintigrafija obilježenim vlastitim eritrocitima pomoću pirofosfata Tc-99m ima mogućnost razlikovati njene podtipove. Ovaj rad prikazuje, na temelju dvije pretrage (hemangioma jetre i gastrointestinalnog krvarenja), različite metode obilježavanja eritrocita Tc-99m-om i njihovu distribuciju u željeni dio tijela te važnost 99mTc-PYP-a u dijagnostici amiloidoze srca. Također je prikazana usporedba normalne i patološke raspodjele radiofarmaka u tijelu te važnost nuklearno medicinske dijagnostike za navedene pretrage, ali i mogućnost njezinog napredovanja.