Celijakija je kronična, sistemska bolest posredovana imunološkim odgovorom na gluten, koja se javlja kod genetski predisponiranih osoba. Klinička prezentacija može varirati od gastrointestinalnih simptoma poput proljeva i bolova u trbuhu do ekstraintestinalnih manifestacija poput anemije i osteoporoze. Dijagnoza celijakije obuhvaća serološke testove i biopsiju sluznice tankog crijeva. Iako su serološki testovi, uključujući antitijela na tkivnu transglutaminazu (anti-tTG) i endomizijska antitijela (EMA), korisni, biopsija tankog crijeva ostaje ključna za potvrdu dijagnoze zbog mogućih lažno negativnih rezultata seroloških testova. Preporuke za dijagnozu uključuju uzimanje najmanje šest uzoraka biopsije iz različitih dijelova duodenuma zbog neujednačene distribucije oštećenja sluznice. Histopatološka analiza uzoraka treba uključivati procjenu broja resica i kripti, arhitekturalnih promjena, prisutnosti intraepitelnih limfocita (IEL) i primjenu Marsh-Oberhuberove klasifikacije. Kod djece, dijagnostički pristup se razlikuje, a dijagnoza može biti potvrđena bez biopsije u slučajevima s vrlo visokim razinama anti-tTG antitijela i prisutnošću EMA antitijela, uz pozitivne HLA DQ2 i/ili DQ8. Liječenje celijakije temelji se na strogoj bezglutenskoj prehrani. Izbjegavanje glutena omogućava regeneraciju crijevne sluznice i smanjuje rizik od ozbiljnih komplikacija. Trenutno ne postoje druge terapijske opcije koje bi zamijenile bezglutensku prehranu, iako su istraživanja usmjerena na razvoj oralnih enzima, pojačivača tijesnih međustaničnih spojeva, inhibitora tkivne transglutaminaze i imunoterapija. Ipak, ove strategije su još uvijek u fazi kliničkih ispitivanja i nisu široko dostupne. Komplikacije celijakije, kao što su refraktarna celijakija i razvoj malignih bolesti, pogađaju oko 1% pacijenata. Kontinuirano praćenje bolesnika uključuje procjenu pridržavanja dijete, kontrolu simptoma, provjeru markera malapsorpcije i procjenu rizika od osteoporoze. U djece, praćenje je intenzivnije u prvoj godini nakon dijagnoze, dok se kasnije preporučuju godišnje provale. Prema trenutnim saznanjima, primarna prevencija celijakije nije moguća, jer prehrambene prakse u dojenačkoj dobi, uključujući dojenje i vrijeme uvođenja glutena, ne utječu na razvoj bolesti.