Humani papiloma virus (HPV) predstavlja jedan od glavnih epidemioloških problema današnjice. Poznato je da obuhvaća veliku grupu sa više od 200 tipova virusa, a označavaju se brojevima. Tipovi se dijele na niskorizične i visokorizične. Infekcija HPV-om osim dobroćudnih oboljenja može izazvati i maligna oboljenja na koži, sluznicama te anogenitalnim regijama na kojima mogu dovesti do karcinoma opasnih po život. Svaki spolno aktivan čovjek izložen je zarazi koja se može manifestirati i tek godinama nakon što se osoba zarazila. Zbog toga se ulaže veliki trud u javnom zdravstvu usmjeren na prevenciju nastajanja i proširenja infekcija HPV-om između populacije kroz primarnu i sekundarnu prevenciju. Oba načina prevencije su neizrecive važnosti, ali naglaskom na primarnu prevenciju, odnosno na cijepljenje i zdravstveni odgoj, pokušava se stati na kraj širenju i posljedicama ove bolesti. Cjepivo protiv HPV-a kroz godine je doživjelo veliki napredak i danas je na razini da ukoliko se koristi može spriječiti svaki tip virusa. Unatoč nacionalnim preporukama za besplatno cijepljenje protiv HPV-a, razine procijepljenosti i na globalnoj i na razini države nisu dovoljne. Manjak informacija, neosviješenost o opasnostima zaraze te nepovjerenje prema djelotvornosti cjepiva utječu na konačne odluke populacije o cijepljenju. Ključnom ulogom za promjenu navedenog stanja prikazuje se kontinuirana zdravstvena edukacija, suradnja vlasti i medicinskog osoblja i organizirano cijepljenje mladeži u obrazovnim ustanovama.