Moždani udar (uz druge kardiovaskularne bolesti) vodeći je uzrok smrti na globalnoj razini i vodeći uzročnik funkcionalnog ograničenja. Smrtnost moždanog udara raste sa povećanjem životne dobi, najčešći je uzrok smrti u sedamdesetim godinama života. Moždani udar dijelimo na ishemijski i hemoragijski. Ishemijski cerebrovaskularna bolest (ICB) nastaje nakon prekida cirkulacije u mozgu te kao posljedica dolazi gubitak funkcije koji ovisi o lokalizaciji i veličini zahvaćene regije. Hemoragijski moždani udar dijelimo na: subarahnoidalno krvarenje te intracerebralno krvarenje. Fizioterapija se koristi kao ključna preventivna mjera u smanjenju rizika od moždanog udara primjenom individualno prilagođenih programa vježbi. Fizioterapijska procjena temelji se na prikupljanju podataka o problemu i preostalim sposobnostima bolesnika. Procjenu nakon moždanog udara treba obaviti što prije, kako bi se odredilo zdravstveno stanje pacijenta te njegov stupanj oštećenja. SOAP model i ICF/MKF procjena jedni su od najzastupljenijih metoda prilikom fizioterapijske procjene. Nakon provedene adekvatne fizioterapijske procjene, fizioterapeut zajedno sa timom i bolesnikom određuje plan i cilj terapije. Ciljevi fizioterapeuta kao i sama intervencija moraju uvažiti bolesnikovo viđenje stanja, potreba i želja. U postavljanju ciljeva te samoj provedbi fizioterapeutskog tretmana treba uključiti i obitelj bolesnika koja je velika psihološka i moralna podrška. Tretman se treba temeljiti na holističkom pristupu odnosno na cjelovitom pristupu bolesniku. Cilj tretmana je ponovno učenje bolesnika pokretanju tijela, kontrolirano držanje kako bi se ponovno ostvarila interakcija s okolinom i kako više ne bi bilo ovisnosti o drugoj osobi, te povratak pacijenta aktivnostima svakodnevnog života.