Epilepsija je bolest koja ima značajan utjecaj na različite aspekte funkcioniranja osobe, odnosno utječe na sva područja bolesnikova života i djelovanja. Bolesnici s epilepsijom se često znaju odmicati iz javnosti i društvenog života. Često se susreću s poteškoćama pri zaposlenju, postizanju vozačkih sposobnosti i slično što dodatno utječe na njihovo samopouzdanje. Za uspostavljanje kvalitete života bolesnika s epilepsijom potrebno je sudjelovanje zdravstvenih, socijalnih i obrazovnih ustanova. Bolesnike je potrebno educirati, da razumiju i poznaju bolest, te da znaju pravilno djelovati pri epileptičkom napadaju. Uloga medicinske sestre u bolesnika s epilepsijom je prvenstveno zdravstveno – odgojna. Zadaća medicinske sestre, osim zdravstvene njege je i pravilna edukacija bolesnika, obitelji i cjelokupne sredine čiji su ciljevi usvajanje znanja o epilepsiji, nadzor nad učestalošću pojavljivanja napadaja usvajanjem određenog načina života te izbjegavanjem provokativnih faktora kao i psihosocijalna prilagodba. Ohrabruje bolesnika i njegovu obitelj, educira o bolesti i savjetuje o uređenju bolesnikove okoline. Svaka bolest, pa tako i epilepsija, emocionalno utječe na bolesnika i njegove bližnje te je osnovni cilj medicinske sestre da pruži psihičku potporu, kako bolesniku tako i obitelji. Pravovremeno savjetovanje bolesnika i obitelji može smanjiti osobni strah i tjeskobu u bolesnika. Svi aspekti, od zdravstvene njege, edukacije do socijalnog i obiteljskog aspekta moraju biti obuhvaćeni kako bi se bolesnik što lakše nosio sa teretom svoje bolesti. Zdravstvena njega je prilikom napadaja najvažnija te je usmjerena prvenstveno zaustavljanju napadaja, sprečavanju ozljeđivanja bolesnika te održavanju adekvatne oksigenacije organizma.