Abstract | Embrionalni razvoj čovjeka obuhvaća razdoblje između trećeg i osmog tjedna razvoja.
To razdoblje može se nazvati i razdobljem organogeneze jer se tada stvaraju osnove svih tkiva
i organa iz tri zametna listića. Prije embrionalnog razdoblja značajni su procesi nastanka
muške jajne stanice (spermatogeneza) i ženske jajne stanice (oogeneza) te proces oplodnje.
Spajanjem spermija i jajne stanice dolazi do oplodnje i stvaranja zigote iz koje
diferencijacijom nastaje blastocista, a zatim i embrij. Kroz razvoj embrija iz zametnog listića
ektoderma razvijaju se: središnji i periferni živčani sustav, epifiza, hipofiza, osjetilni epitel
oka, uha i nosa, epidermis i njegovi derivati; kožne i mliječne žlijezda, nokti i kosa te u
području glave i lica stvaraju se vezivno tkivo, kosti, mišići i zubi. Iz mezoderma nastaju:
hrskavice, kosti, vezivna tkiva, mišići, srce, krvne i limfne stanice, bubrezi, kora nadbubrežne
žlijezde, slezena, spolne žlijezde i njihovi kanali. Endoderm se pretvara u: epitel crijeva, epitel
mokraćne cijevi i mjehura, stromu tonzila i timusa, parenhim štitne žlijezde, epitel bubnjišta i
Eustahijeve cijevi, epitelnih tjelešaca, jetre i gušterače. Uz razvoj svih tih organa dolazi i do
značajne promjene oblika embrija, koji poprima prepoznatljiv oblik ljudskog tijela. Nakon
embrionalnog razdoblja slijedi fetalno razdoblje u kojem dolazi do konačnog sazrijevanja
organa i rasta fetusa prije poroda. Od tri razdoblja trudnoće embrionalno razdoblje je
najosjetljivije na tvari ili čimbenike koji uzrokuju poremećaje u razvoju, malformacije ili
anomalije. S ciljem ranog otkrivanja takvih patoloških stanja postoje neinvazivne i invazivne
metode. Takvim metodama dolazi se do uzorka koji se onda u različitim laboratorijskim
analizama, poput citogenetičkih, molekularnih, biokemijskih i hematoloških, koristi za
postavljanje dijagnoze genskih poremećaja, kromosomskih i drugih bolesti. |