Proces sestrinske skrbi pacijenata s AKS-om je vrlo kompleksan te razli it ovisno o protoku vremena od koronarnog incidenta. Cilj rada je prikazati osnovne spoznaje o AKS-u, proces sestrinske skrbi za pacijente s AKS-om u hitnoj medicinskoj službi te kasnije u jedinici intenzivnog koronarnog lije enja i na kardiolobkom odjelu. Pregledom najnovije literature i stru nih lanaka uo eno je da su u prvim satima nakon dijagnosticiranog AKS-a (infarkta miokarda ili nestabilne angine pektoris) naju estalije sestrinske dijagnoze su bol i strah. To je i razdoblje u kojem postoji visok rizik za razvoj sestrinskomedicinskih problema kao bto su poreme aji svijesti, fibrilacije atrija ili ventrikla te zastoj srca. Sestrinske intervencije su usmjerene smanjivanju boli i straha, pravovremenom uo avanju mogu ih komplikacija, ali i kroz zavisne sestrinske intervencije naprednom održavanju života, odnosno djelovanju u skladu s protokolima hitne medicinske službe. Nakon bto su pacijenti zaprimljeni u bolnicu i provedeni određeni postupci lije enja (farmakolobko lije enje, PCI, bypass operacija), ono se nastavlja u jedinicama intenzivnog koronarnog lije enja i kardiolobkim odjelima. To je razdoblje kada mogu biti prisutne mnogobrojne sestrinske dijagnoze, koje mogu, ali i ne moraju biti povezane s AKS -om. Neke od njih su: nepridržavanje zdravstvenih preporuka, neupu enost, prekomjeran unos hrane, povra anje, smanjena mogu nost brige o sebi, smanjeno podnobenje napora, nesanica, bol, strah, usamljenost, poreme eni seksualni odnosi, neu inkovito su eljavanje, dubevni nemir i druge. U ovom radu prikazani su planovi sestrinske skrbi za neke od navedenih pacijentovih problema. Među najzna ajnijim sestrinskim intervencijama su informiranje, motiviranje, educiranje i savjetovanje pacijenata o zdravim na inima života kako bi se prevenirali mogu i budu i koronarni incidenti. Kako bi kvalitetno provodili sestrinsku skrb pacijenata s AKS-om medicinske sestre/tehni ari moraju posjedovati specifi na znanja i kompetencije te imati razvijene komunikacijske i emocionalne vjebtine. Postoje a znanja, vjebtine i kompetencije neophodno je kontinuirano, paralelno s razvojem medicine i znanosti razvijati i nadograđivati.