Kardiopulmonalna reanimacija skup je postupaka koji se primjenjuju kod osoba koje su doživjele zastoj disanja ili srčani arest s ciljem ponovne uspostave rada srca i respiracija. Postupci koji se provode su kompresije prsnog koša, umjetno disanje i uporaba defibrilatora. Uvelike se razlikuju smjernice za različite dobne skupine, kao i za postupke koji se provode kod različitih uzroka aresta. Kardiopulmonalna reanimacija u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi koristi sličnu opremu i smjernice kao i u bolničkim okruženjima, no uvjeti na terenu su često izazovniji, što može zahtijevati dodatno prilagođavanje i ponekad improvizaciju zdravstvenih djelatnika. Svakako je postupak izvođenja kardiopulmonalne reanimacije teži što je manje djelatnika, što je slučaj u T2 timovima izvanbolničke hitne medicinske službe koje čine dva djelatnika. Timski pristup kardiopulmonalnoj reanimaciji omogućava bržu i učinkovitiju reakciju u situaciji srčanog zastoja. Svaki član tima ima jasno definiranu ulogu i odgovornost tijekom izvođenja kardiopulmonalne reanimacije, što doprinosi boljoj koordinaciji postupaka i smanjuje rizik od pogrešaka. U zavodima za hitnu medicinu djeluju dva tima, tim 1 koji se sastoji od doktora medicine, medicinske sestre – medicinskog tehničara i vozača te tim 2 koji se sastoji od dvije medicinske sestre – medicinska tehničara od kojih bi barem jedan trebao biti prvostupnik/prvostupnica sestrinstva. Medicinska sestra – medicinski tehničar u timu 2 obavlja pregled, primjenjuje dijagnostičke i terapijske postupke sukladno kompetencijama, te koordinira timom.