Cilj ovog istraživanja je ukazati na važnost uspostave sustava za ocjenu kvalitete radiološke snimke u konvencionalnoj radiografiji uz predlaganje korektivnih radnji kojima bi se podigla kvaliteta snimki, ukoliko se pokaže potrebnim. Provedena je ocjena 20 radioloških snimki zdjelice (AP projekcija) učinjenih konvencionalnom radiografijom u odabranoj zdravstvenoj ustanovi. Ocjena je provedena u skladu s europskim smjernicama. Snimke su prikupljene putem sustava za pohranu i razmjenu snimaka koji se koristi u odabranoj zdravstvenoj ustanovi. Podatci su prikupljeni za stvarne pacijente uz prethodno ishođenu suglasnost etičkog povjerenstva. Najvećom mogućom ocjenom ocijenjeno je 5 % analiziranih snimki, a najmanju ocjenu dobilo je 20 % snimki. Najčešće uočene pogreške pri provedbi snimanja bile su pozicioniranje pacijenta te podeksponiranost ili preeksponiranost. Vrijednosti korištenog napona na rendgenskoj cijevi te vremena trajanja ekspozicije bile su u skladu s preporučenim vrijednostima. Korištene udaljenosti žarišta rendgenske cijevi od detektora su u većini slučajeva bile unutar prihvatljivog raspona (80 %), dok su u slučaju 20 % snimki bile u skladu s preporučenom vrijednošću. Analiza rezultata ukazuje na potrebu poduzimanja korektivnih radnji kojima bi se povećala kvaliteta radioloških snimki, posebice u dijelu koji se odnosi na način provedbe postupka te odabir parametara ekspozicije.