Cerebralnu paralizu karakterizira poremećaj pokreta i položaja uzrokovan neprogresivnim oštećenjem nezrelog mozga. Uzroci cerebralne paralize mogu biti prenatalni, perinatalni ili postnatalni. Od cerebralne paralize boluje 2-3/1000 djece, a procjenjuje se da 650000 obitelji u Europi ima dijete sa cerebralnom paralizom. Postoji više etioloških faktora zbog kojih dolazi do oštećenja mozga koja može uzrokovati cerebralnu paralizu. Stanje je vezano uz poremećaj posture i pokreta, prate ga brojna dodatna oštećenja i sekundarni problemi koji mogu imati veliki utjecaj na djetetov zdravstveni status i kvalitetu svakodnevnog života. Također, cerebralna paraliza ne predstavlja samo medicinski već psihološki i socijalni problem. Dijagnoza se postavlja kada uočimo usporeni razvoj motorike koji je i potvrđen magnetskom rezonancom. Terapija djece s cerebralnom paralizom usmjerena je ka ostvarenju zadanog cilja. Terapiju je bitno započeti što ranije jer olakšava razvoj djeteta i pridonosi boljem ishodu terapije i kvaliteti života. Rijetko kada se terapija oslanja na samo jedan sustav, najčešće se kombiniraju terapijski postupci. Takav pristup omogućava individualizaciju i fleksibilnost kako bi se ostvarili ciljevi postavljeni za dijete i obitelj. Tjelesnu aktivnost kod djece i mladih s cerebralnom paralizom planira tim stručnjaka poput fizioterapeuta, liječnika i kineziologa. Tjelesna aktivnost utječe na promjene motoričkih, mišićnih i kardiovaskularnih sastavnica kod djece s cerebralnom paralizom. Uvođenjem redovite tjelesne aktivnosti, dijete se priprema na zdraviji i kvalitetniji život u pubertetu, ali i odrasloj dobi. Istraživanja su dokazala da djeca s cerebralnom paralizom moraju održavati višu razinu tjelesne aktivnosti u odnosu na zdravu populaciju, kako bi nadoknadili pad funkcija, ali i zbog slabosti mišića, spazma te slabe pokretljivosti. Kvaliteta života povezana sa zdravljem je osobna percepcija o tome kako čovjek doživljava svoje fizičko, psihološko i socijalno zdravlje. Definira se kao stanje dobrobiti koje uključuje dvije stvari. Sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i samo zadovoljstvo pojedinca obavljanjem tih aktivnosti, odnosno njegov stupanj zadovoljstva. U poboljšanju kvalitete života veliku ulogu ima organizirani i profesionalni tim. Dijete se tretira individualno sa svojima ograničenjima, potrebama i mogućnostima. Ne promatra se samo trenutno, već se gleda njegov sadašnji ali i budući život. U radu će biti prikazani oblici tjelesne aktivnosti kao dodatak fizioterapijskoj intervenciji djece s cerebralnom paralizom. Glavni cilj je omogućiti djetetu samostalno i optimalno funkcioniranje u aktivnostima svakodnevnog života, poboljšati kvalitetu života, a to ćemo najbolje učiniti zajedničkim snagama djeteta, roditelja i stručnog tima.