Poremećaji i problemi vezani uz mentalno zdravlje, budući da su u visokoj rastućoj prevalenciji, često započinju u mlađoj životnoj dobi, mogu imati kroničan tijek, negativno utjecati na kvalitetu života oboljelih i njihovih obitelji, te značajno opterećuju zdravstvenu zaštitu, predstavljaju iznimno važan izazov za javno zdravstvo ne samo globalno, već i u Hrvatskoj. Mentalni poremećaji često su praćeni stigmatizacijom i uzrokuju značajnu subjektivnu patnju, ozbiljno narušavajući kvalitetu života oboljelih, kao i života njihove okoline. Pristup zdravstvenoj skrbi za ove poremećaje ima dvostruko opterećenje na društvo - izravno kroz troškove liječenja i neizravno kroz smanjenu produktivnost, čestog bolovanja i invalidnost oboljelih. Mentalni poremećaji obuhvaćaju širok spektar problema koji uključuju psihološke, biološke i socijalne disfunkcije pojedinca, ispoljavajući se kroz različite simptome i smetnje. Postavljanje dijagnoze temelji se na prisutnosti skupa simptoma, s kriterijima za dijagnozu koji se ispunjavaju kad su ti simptomi izraženi u značajnoj mjeri, traju dulje vrijeme i prate smanjenje funkcionalne sposobnosti ili invaliditet. Također, simptomi mogu postojati i bez ispunjavanja kriterija za kliničke poremećaje, što se ponekad opisuje kao subklinička stanja. Fizioterapijske intervencije imaju značajnu ulogu ne samo u poboljšanju tjelesnog zdravlja već mogu djelovati na poboljšanje mentalnog zdravlja i općenito kvalitete života. Istraživanja psihičkih poremećaja također potvrđuju kako fizioterapija može pomoći u liječenju osoba s različitim psihijatrijskim dijagnozama iz čega je jasno kako je potrebno razvijati multidisciplinaran pristup.