SAŽETAK Gingivalna recesija nije bolest nego promjena uvjetovana lošom higijenom usne šupljine, morfologijom i funkcionalnim preopterećenjem te uglavnom ne uzrokuje ispadanje zubi. Pacijente mogu smetati osjetljivi zubni vratovi (s mogućnošću razvoja karijesnih i nekarijesnih cervikalnih lezija na ogoljelom korijenu zuba), klinasti defekti i estetski problemi. Kada promjena dosegne pomičnu sluznicu dolazi do sekundarne upale te mogućnosti stvaranja džepova, razvoja parodontitisa te gubitka zuba. Etiologija gingivalnih recesija je multifaktorijalna i složena. Dijagnostika gingivalnih recesija započinje uzimanjem temeljite medicinske i stomatološke anamneze, te kliničkim pregledom u kojem se prvo indeksom gingive utvrđuje stupanj upale te graduiranom parodontološkom sondom utvrđuje uznapredovalost recesije. Liječenje gingivalne recesije i njezinih posljedica temelji se na procjeni etioloških čimbenika rizika i stupnju zahvaćenosti tkiva. Terapija može biti konzervativna ili nekirurška te kirurška. S obzirom na prevalenciju, gingivalne recesije danas predstavljaju javnozdravstveni problema stoga svijest o njihovom liječenju je porasla i u kliničkoj praksi. Edukacija populacije poticanjem na stomatološke kontrolne i sistematske preventivne preglede te razne promocije zdravlja mogu pomoći u postavljanju rane dijagnoze ovih promjena kao i tretiranju istih. U edukaciju je važno obuhvatiti i zdravstvene radnike drugih profila.