Upala predstavlja odgovor živog tkiva na endogene i egzogene štetne faktore. Ovaj vitalni zaštitni mehanizam, kojim se organizam pokušava osloboditi štetnog agensa ili želi lokalizirati oštećenje, obuhvaća niz promjena koje se odigravaju u krvnim žilama, krvi i u međustaničnom matriksu. Oblik, težina i tijek upalnog procesa ovise o vrsti i intenzitetu štetnog agensa, vrsti tkiva i općeg stanja organizma. Uzročnici upalnog procesa mogu biti patogeni mikroorganizmi, virusi, gljivice i paraziti. Od njihove virulencije i patogenosti ovisit će i intenzitet upale. Upalnu reakciju mogu izazvati i fizički nadražaji kao što su toplina, hladnoća, ionizirajuće zračenje i mehanička oštećenja, a od dužine i intenziteta njihovog djelovanja ovisit će veličina promjene u tkivima. Akutnu upalu mogu izazvati i kemijski spojevi kao što su kiseline, lužine i neke toksične supstance. Rani sustavni odgovor na upalu ili akutno oštećenje tkiva organizam artikulira sintezom proteina akutne faze. Intenzitet i trajanje odgovora na stimulans upale kao i smjer promjene koncentracije proteina akutne faze se razlikuje pa stoga imamo pozitivne i negativne proteine akutne faze. Pozitivni proteini akutne faze, kao odgovor na stimulans upale, reagiraju porastom koncentracije dok negativni proteini akutne faze pokazuju smanjenje koncentracije. Pozitivni proteini akutne faze su: C-reaktivni protein, serumski amiloid A, α -1 kiseli glikoprotein, fibrinogen, haptoglobin i ceruloplazmin. Kao negativni proteini akutne faze određuju se albumin i transferin a poznat je i prealbumin. Svi pozitivni proteini akutne faze i albumin u urinu kao negativni protein akutne faze određuju se imunoturbidimetrijski dok se albumin u serumu određuje preporučenom metodom sa standardnom brom krezol zelenom bojom.